U Parku „Petar Kočić“ danas je obilježen Svjetski dan multiple skleroze, a ovom događaju prisustvovao je i gradonačelnik Draško Stanivuković.
On je naglasio kako će Grad uvijek biti podrška svim aktivnostima ovog Udruženja, te da je dužnost svih nas jeste da o svima izazovima sa kojima se suočavaju sugrađani pričamo i na taj način širimo svijest.
-Kao prijatelj ljudi iz ovog Udruželja skoro pa deceniju, upoznao sam ove ljude, a obilazio sam ih i prije nego što sam bio odbornik, narodni poslanik, pa gradonačelnik. Upoznat sam sa radom ovog Udruženja i njihovom lavovskom borbom. Radi se o bolesti sa 1000 lica i evo, u razgovoru sa ovim ljudima – niko ne govori o istim simptomima, istim godinama i istom načinu borbe sa ovom bolešću. Danas obilježavamo svjetski dan i važno je da napomenemo da svijest o ovoj bolesti mora da postoji svaki, a ne samo ovaj dan. Moramo da pokušamo da budemo podrška ovim ljudima svaki dan i da jednostavno razumijemo, da ih uključimo u durštvo, te da im omogućimo normalne prilike rad, rast i razvoj u društvu – istakao je gradonačelnik.
Podsjetio je i na to da je najveći problem – nedostupnost terapije.
-Kroz razgovor sa predstavnicima ovog Udruženja informisan sam da samo 10 odsto sa najtežom vrstom stanja imaju terprije. A šta ćemo sa onih 90 posto – upitao je gradonačelnik, koji je naglasio da je svjestan da je to za Fond dodatnih pritisak, ali da ovi ljudi moraju da se bore za sebe.
Predsjednik Udruženja multipla skleroze Republike Srpske, Miroslav Vukomanović poručio je kako je najbitnije da se, odmah po uspostavljanju dijagnoze, počne sa liječenjem.
-Trenutno i Republici Srpskoj je preko dvije hiljade oboljelih, od toga je 260 na terapijama. To je 10 odsto, što je jako malo. Bit su terapije. Najbitnije je da se počne sa liječenjem čim se ustanovi dijagnoza – kazao je on.
Sa današnjeg obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv multiple skleroze u Parku „Petar Kočić“, u organizaciji Udruženja oboljelih od multiple skleroze Republike Srpske jasno je poručeno – oboljele od ove bolesti treba da učinimo vidljivim u društvu i ukažemo na njihove probleme, ali i da ih tretiramo kao ravnopravne članove našeg društva.
