Početna Najnovije Novosti Društvo

Analiza slučaja “djevojčica iz Doma”: Optužbe, ostavke, i gromoglasna šutnja o odgovornosti

Detaljna analiza slučaja koji je uzburkao javnost u Republici Srpskoj.

Slučaj djevojčice iz Šipova, višestruke žrtve seksualnog nasilja za koje su osuđene dvije osobe, koja je prijavila nove sumnje u obljubu dok je bila smještena u Domu “Rada Vranješević” u Banjaluci, ogolio je porazno stanje društva i nerad institucija koje bi trebalo da brinu o najslabijim i najranjivijim kategorijama.

Dok traju međusobne optužbe i prebacivanje odgovornosti između centara za socijalni rad, policije, uprave banjalučkom Doma, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS, tužilaštva i drugih karika uključenih u ovaj slučaj, duboko istraumatizovano dijete, teško narušenog psiho-fizičkog zdravlja, posljednih nekoliko dana boravi između prihvatnog smještaja i bolnice.

U vremenu koje dolazi, teško da više iko može učiniti bilo šta da se potpuno saniraju posljedice traumatizacije koju je djevojčica (2008. godište) preživjela u posljednjih nekoliko godina. Međutim, mogle su u vremenu koje je iza nas. I morale.

Hronologija

U septembru 2019. godine policija u Šipovu otkrila je slučaj seksualnog zlostavljanja tada 11-godišnje djevojčice. U februaru 2020. godine, a nakon sporazuma o priznanju krivice, osuđeni su njena baka S.S. na sedam godina zatvora za podvođenje djeteta i porodično nasilje, te muškarac S. S. na 12 godina za obljubu djeteta.

Nadležni Centar za socijalni rad u Šipovu je donio odluku da se žrtva smjesti u Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Banjaluci, iako ih je uprava ovog doma, odmah po čitanju anamneze, upozorila da oni nisu ustanova za njeno zbrinjavanje. Predložili su da ostane samo na adaptacionom periodu od jedan mjesec, koji se, nažalost, produžio na dvije godine.

Prije nekoliko dana, djevojčica je prijavila nove slučajeve obljube. Za jedan slučaj osumnjičen je portir Doma A.K., a za drugi E.H. iz Modriče. Obojica su uhapšeni i određen im je pritvor.

Dom – Centar za socijalni rad Šipovo

U protekle dvije godine djevojčica je tri puta hospitalizovana, a uprava Doma “Rada Vranješević” je u nekoliko navrata pisala nadležnom centru, predlažući da se djetetu nađe porodični smještaj i tako smanji njena traumatizacija, jer je pokazivala zdravstvene probleme i “toksični stres”.

– Uslovi kolektivnog smještaja u Domu ne pogoduju stabilizaciji djeteta, nego izazivaju dodatnu viktimizaciju… Potrebno joj je hitno pružiti porodični smještaj… Dolazi do pogoršanja njenog stanja i predlažemo hitnu promjenu oblika socijalne zaštite – stajalo je u dopisima, koje je juče pročitao Vladimir Kajkut, direktor Doma “Rada Vranješević” koji je podnio ostavku.

Iz centra su im odgovarali na dopise, ali nikada ne predlažući konkretna rješenja smještaja.
Mondo je takođe zatražio odgovore od Centra za socijalni rad Šipovo o tome koje konkretno korake su preduzeli da djetetu nađu adekvatan smještaj, ko je donio odluku da ona boravi u Domu i koji su razlozi zašto je tamo ostala uprkos insistiranju stručnog tima da joj se nađe drugačiji oblik socijalne zaštite.

Međutim, odgovor ni na jedno od ovih pitanja nismo dobili, a na naše pozive, u Centru socijalni rad u Šipovu su nam odgovorili da je direktorka na terenu i da ne znaju kada će biti slobodna za razgovor.

Policija – Centar za socijalni rad Banjaluka

Prebacivanje odgovornosti za neadekvatnu reakciju u vezi istog slučaja, ovih dana je aktuelno i između PU Banjaluka i Centra za socijalni rad Banjaluka.

Banjalučka policija je izjavu direktorke banjalučkog Centra Irene Joldžić da ih je “policija tek nakon mjesec dana obavijestila o slučaju zlostavljanja maloljetnice u Domu”, nazvala “nekorektnom i netačnom”, navodeći niz primjera zvanične korespodencije i susreta policije, žrtve i socijalnih radnika tokom proteklog perioda.

Odmah je uslijedio odgovor iz Centra za socijalni rad Banjaluka koji tvrde da su “šokirani neprimjerenim, netačnim i konfuznim policijskim saopštenjem”.

– Razumijemo da je moguće pomiješati ljubaznost naše ustanove kada, bez obzira na nepostojanje stvarne mjesne nadležnosti, izlazimo u susret postupajućim policijskim službenicima, te prisustvujemo uzimanju izjava i od osoba koje nisu sa teritorije našeg Grada, a sa ciljem bržeg, efikasnijeg i ekonomičnijeg obavljanja posla Policijske uprave Banjaluka, kao i potrebe za hitnom zaštitom prava i interesa svih građana Republike Srpske – saopšteno je iz Centra.

Hraniteljske porodice i pravilnici

U cijeli slučaj uključilo se i Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS koje je zatražilo detaljne informacije i vanredni stručni nadzor u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Banjaluka.

Međutim, ono što je resornom ministarstvu vrlo dobro poznato i bez podataka o ovom konkrentom slučaju je sljedeće:

Prvo – djevojčica iz Šipova, kao i stotine druge djece koji trenuno borave u ovom domu, jednostavno se nemaju gdje smjestiti jer nema dovoljno hraniteljskih porodica. Ovaj projekat nikada nije do kraja zaživio, a naknade od 600 maraka koje dobijaju hranitelji su nedovoljne i nisu se mijenjale 15 godina.

Drugo – Dom u postojećem obliku i kapacitetu, ne bi trebalo ni da postoji, nego bi se konstantno i svakodnevno trebalo raditi na deinstitucionalizaciji. Ovaj proces počeo je prije nekoliko godina, ali gotovo da se nije pomjerio sa mrtve tačke.

Treće – portir Doma A.K. je suspendovan nakon prijave o zloupotrebi djevojčice u Domu, a potom po isteku zakonskog roka za disciplinski postupak ponovo vraćen na posao jer “tako nalaže pravilnik”. Postavlja se pitanje ko je donio takav akt i ako već nije dobar, zašto u međuvremenu nije promijenjen na način da suspenzija traje do okončanja krivičnog postupka kako bi se izbjegla svaka mogućnost da potencijalna žrtva i osumnjičeni počinilac budu u kontaktu dok nadležni istražni i pravosudni organi ne dovedu slučaj do kraja.

– Hraniteljskih porodica gotovo da više i nema, pa djecu smještamo u Dom iako znamo da to nije rješenje. Već 15 godina hranitelji imaju istu naknadu od 600 KM što je tada bilo dovoljno da roditelj/hranitelj, najčešće žene, ne rade ništa drugo osim što se bave tim djetetom. Danas to više nije novac koji je vrijedan tolike žrtve i odgovornosti – kazao je za Mondo izvor iz Centra za socijalni rad.

Takođe, naš sagovornik naglašava da u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka već godinama radi samo jedan tužilac koji je zadužen za djecu žrtve nasilja i zlostavljanja.

– Izvjesno je da jedan čovjek ne može stići uraditi sve predmete. Za sve predmete iz Centra gdje je dijete u fokusu i žrtva, bilo da se radi o fizičkom, emocionalnom ili psihičkom nasilju, nadležan je jedan tužilac. Zato ti predmeti traju sporo i često kada dođu do suda, gube svoju svrhu – objasnio je naš sagovornik.

U Domu za djecu i omladinu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjaluci trenutno boravi više od stotinu štićenika različtih uzrasta.

Podijeli