Ustavni sud Republike Srpske vrlo vjerovatno neće prije 2025. godine odlučivati o ocjeni ustavnosti izmjena Krivičnog zakonika RS kojima je ponovo kriminalizovana kleveta, rekao je “Nezavisnim” Aleksandar Jokić, banjalučki advokat i aktivista za ljudska prava.
Podsjećanja radi, on je zajedno s koleginicom i aktivistkinjom Jovanom Kisin Zagajac u septembru podnio apelaciju Ustavnom sudu RS, s obzirom na to da su se javne institucije oglušile o upozorenja međunarodne zajednice, među kojima su EU, SAD, UN, OEBS i Savjet Evrope, o štetnosti ovog zakona.
“Imajući u vidu dosadašnju praksu, ne vjerujem i ne očekujem da će odluka biti donesena uskoro, vjerovatno ni do kraja 2024. godine”, rekao je on “Nezavisnim”.
Siniša Vukelić, predsjednik Kluba novinara Banjaluka, ne vjeruje da bi vlast mogla naknadno da se predomisli i da ovaj zakon ukine.
“Sve što rade ide ka tome da ne donosi više slobode, nego manje slobode, više ograničenja i više restrikcija. U više navrata su dokazali da nas ne slušaju, iako su sve primjedbe koje smo iznijeli bile utemeljene. Ništa nije pomoglo, oni su učinili ono što su namjeravali otpočetka”, rekao je Vukelić.
Napomene radi, Evropski savjet će najkasnije do marta ponovo razmotriti započinjanje pregovora o članstvu u EU s BiH. Johan Zatler, šef Kancelarije EU u Sarajevu, nedavno je u intervjuu za “Nezavisne novine” potvrdio da će pitanje ovog zakona, kao i zakona u najavi ili u proceduri o stranim agentima i medijima, biti na stolu kada se odluka bude donosila.
Unutar Evropskog savjeta, koji čine vlade država članica, postoji grupa zemalja koja se izričito protivi da BiH bude odobren početak pregovora ako se ovakvi zakoni ne povuku. Zbog božićnih i novogodišnjih praznika nismo uspjeli dobiti zvanične odgovore, ali smo u nekoliko navrata u proteklom periodu dobili uvjeravanja da će EU insistirati da se pitanje ljudskih prava u potpunosti poštuje.
U apelaciji Kisin Zagajac i Jokića detaljno su izneseni argumenti zašto se, na primjer, Zakon o kleveti koji je Narodna skupština RS usvojila ne može porediti s kriminalizacijom klevete u drugim članicama EU.
Oni ističu da u drugim zemljama postoji institut privatne krivične tužbe, a u RS novinare i druge građane koji iznose svoje mišljenje trebalo bi da goni javni tužilac, ako ocijeni da se radi o kleveti.
Oni ističu da su posljedice u slučaju krivičnog postupka po privatnoj tužbi i postupka po službenoj dužnosti drastično drugačije. Osim toga, lice protiv kojeg je potvrđena optužnica ne može dobiti uvjerenje o nevođenju krivičnog postupka, i to samo zbog verbalnog delikta, što ga čini građaninom drugog reda.
Posebno zabrinjava, po njihovom mišljenju, što su definicije veoma neprecizne i otvaraju širok prostor za interpretaciju, a odredbe u zakonu u RS uopšte ne predviđaju pisanje ili govor u javnom interesu.
“Namjerno izbjegavanje javnog interesa kao faktora koji isključuje postojanje djela jeste pokazatelj loše vjere”, navedeno je u apelaciji Ustavnom sudu.
Kao jedan od brojnih primjera loše namjere zakonodavca istaknuta je definicija zabrane pronošenja nečeg iz ličnog ili porodičnog života.
“To ne daje nikakvo objašnjenje o čemu se radi. Koje informacije, slike, dokumenti, snimci iz života javnih ličnosti ili iz života članova njihovih porodica su predmet ove odredbe? Da li su to poslovni ugovori članova porodice? Da li su to rodbinske veze sa presuđenim licima? Ostaje nejasno, a nakon više od pola godine postavljanja ovog pitanja, javnost je ostala bez odgovora”, navode advokati.
Problematična je i odredba šta može škoditi časti i ugledu, i kako se ta šteta utvrđuje.
“Kako se ocjenjuje da li ‘štogod iz ličnog života’ ima karakter da može naškoditi ugledu? Da li ugledu može potencijalno naštetiti pisanje o ličnom sukobu interesa koji javni funkcioner krije? Apstraktna opasnost za apstraktan zaštićeni objekat je drugi naziv za apsolutno nejasnu i nepreciznu normu”, navode oni.
Ukazuju i na praksu Evropskog suda za ljudska prava, po kojoj javna ličnost mora da trpi veći stepen kritike u odnosu na druge građane.
“To proističe iz prirode njihove djelatnosti; oni su okrenuti svojim djelovanjem javnosti; oni se, i zahvaljujući medijima, predstavljaju javnosti najbolje što mogu; i otuda, po prirodi te djelatnosti, moraju biti spremni da trpe više nego ostali. Rekriminalizacijom klevete, a posebno uvođenjem krivičnog djela iznošenja porodičnih i ličnih prilika javne ličnosti pred zakonom imaju mnogo veću zaštitu od sve i jedne privatne ličnosti, što predstavlja pravni apsurd”, navode, između ostalog, banjalučki advokati.
Posebno pitanje je što se isto djelo propisuje u dva zakona, dosadašnjem prekršajnom postupku po kleveti, i novom po krivičnom zakonu, a za isto djelo su često predviđene drugačije definicije, što dodatno ugrožava prava građana i doprinosi pravnoj nesigurnosti.
