E sad se vratimo na porodicu Dodik. Restoran “Agape” nije imao dozvole, inspekcija je reagovala, oni nabavili dozvole i nastavili da rade. Taj objekat je izgrađen prije 2018. godine i ima pravo na legalizaciju i da dobije građevinsku dozvolu. Isto tako, dio dozvola za kuću koju su gradili nije bio kompletan. Naša inspekcija je reagovala, oni su nakon toga pribavili dokumente koje nisu imali.
Priča je završena. Gdje god se moglo reagovati mi smo reagovali. Kada ljudi imaju sve dozvole šta mi tu možemo?! Da ne damo jer smo protiv nekoga? Ne ide to tako. Isto tako se vrti priča kako iste firme dobijaju poslove u gradu. Pa ko brani drugim firmama da se prijave?! Mogu li ja birati ko će biti najpovoljniji? Imate li vi alternativu za te firme? Imaju li ti koji kritikuju prijedlog ko drugi da to radi? Kažu, to su firme SNSD. Hoćete da rade moje firme? E, pa vidite, ja ih nemam. Kada je u pitanju zgrada koju gradi “Prointer”, jesam li ja dao pare za kupovinu poštanske štedionice ili oni? Sad sam ja kriv zbog toga, a ta zgrada nikada nije stavljena pod zaštitu. Gradonačelnik je sada kriv jer je neko kupio tu štedionicu. To su stvari koje su urađene mnogo prije mene. Neko čak mene pokušava da okrivi za “Autoprevoz” i zemljište nekadašnje autobuske stanice. Pa kriminal “Autoprevoza” je počeo prije nego sam ja rođen.
Dobro, a šta je s porodičnim stablom u centru Banjaluke koje ste obećali prije tri godine?
To je isto kao kada biste me pitali šta je sa onim predizbornim sloganom “Više nas je”. Bili su izbori, završili se, pobijedili, idemo dalje. Porodično stablo i cijela ta agenda je bila politička platforma moje kandidature za predsjednika Republike Srpske. Istina je da sam bio jedan od pretendenata za predsjednika Republike. Stranke koalicije su odlučile da kandidati budu Šarović i Trivićeva. Samim tim se moja politička agenda vratila na Banjaluku. Ja vodim Banjaluku. Suština svega je to. I dalje imam mišljenje da nije dobro da djeca bilo kog političara, bez obzira što imaju zakonsku mogućnost, ali ne i moralnu, kamče i uzimaju podsticaje ili subvencije koje daje država. Moja porodica i ja nismo osnovali niti jednu firmu otkako sam gradonačelnik. Naše firme su bile prije 10, 20, 30 godina, i to je to.
Dakle, od porodičnog stabla ste odustali jer niste bili kandidat za predsjednika Republike?
Zaokupiran sam svakodnevnim obavezama oko Banjaluke jer to građani od mene očekuju. Prvih godinu dana svog mandata sam kritikovao sve anomalije, ne samo vlasti Srpske, već i u Banjaluci. Postojao je i tim za reviziju i mnogi me pitaju gdje je taj tim sad. O čemu pričate?! To je vrijedilo godinu dana, a poslije toga vi ste odgovorni za rezultate koje ste napravili. Neće Banjaluka živjeti na tome koga je Draško okrivio i neće Banjaluka živjeti od toga što će Draško reći šta je u svom mandatu radio Gavranović, Davidović ili neki drugi gradonačelnik. Kada sam postao gradonačelnik, prvih godinu dana sam mogao govoriti o svoj šteti koju su oni uradili, ali onda je došlo vrijeme da tu štetu saniram i da radim. Kada sam razgovarao s velikim ljudima iz svijeta politike, isto su mi rekli: “Gradonačelniče, godinu dana možeš govoriti šta nije valjalo, a poslije toga će se samo od vas očekivati rezultati”.
Dakle, voda, struja, put…. Ja se bavim time. Neko kaže kako treba rušiti režim. Pa ko kaže da ne treba! Međutim, vlast, ili ko god se ruši i mijenja, to se postiže vašim rezultatima. Nekada sam bio opozicionar, više nisam. Ne zato što sam promijenio stranu, već zato što vodim Banjaluku. Neće mene ljudi mjeriti po tome koliko sam govorio da ne valjaju prethodni gradonačelnici ili aktuelna Vlada. Ljude interesuje šta ja radim. Rekao sam to unutar opozicije ali to neće niko da razumije.
Još nije zakazana sjednica Skupštine Grada na kojoj bi se raspravljalo o rebalansu budžeta. Gdje je zapelo?
Ovo skupštinsko zapinjanje je hronično i traje tri godine, odnosno od početka mog mandata. To je njihov stil i način borbe. Oni ne žele da budem uspješan gradonačelnik, a samim tim ni Banjaluka onda ne može biti uspješna. Gradonačelnik je neko ko predstavlja grad. Već je poznata deviza – da bi mene ukočili, koče Banjaluku i to je tako. Opet nema sjednice. U ovom periodu prethodni gradonačelnik Igor Radojičić je imao više od 32 sjednice, a mi imamo jedva 20 i svaka je prepolovljena za pola tačaka. Sa tri puta manje sjednica od svih gradskih administracija napravili smo tri puta više rezultata. U rebalansu imamo veća potraživanja od Doma zdravlja, Centra za predškolsko vaspitanje, Centra za socijalni rad. Imamo veća izdvajanja za električnu energiju, potrebno nam je više novca za subvencije za vrtiće, što je pozitivna stvar. Oko 2.000 roditelja djece je tražilo subvencije za privatne vrtiće, a sad je 2.400. Znači, od početka godine do danas to je 300-400 novih mališana koji koriste gradske politike i podsticaje. Mi smo predložili takav rebalans ali skupština iz nekog razloga to oteže. I danas zakazuju neke pres konferencije, uporno se baveći ko je kriv. Neka oni traže krivce, to je politički, ali moramo naći zajedničko rješenje za grad. To je suština. Pozivam ih da zakažu sjednicu grada da usvojimo rebalans i da se bavimo budžetom. Cijela naredna godina je pred nama pa imaju vremena da se bave s tim ko je kriv. Narod će na kraju presuditi.
Da li se plašite da bi moglo biti opstrukcija i kada je u pitanju usvajanje budžeta za 2024? Hoće li Banjaluka možda ići na privremeno finansiranje?
To je neki scenario koji je predsjednik Skupštine grada Banjaluka najavio na našim internim sastancima. Da li on to stvarno želi, vidjećemo, ali on je rekao: “Džaba ovdje pričati, mi ćemo ići na privremeno finansiranje”. Te riječi sam čuo od njega. Mi smo dobili prijedloge za budžet od svih stranaka osim SNSD. To je neka njihova politička volja ili politička nezainteresovanost. Budžet Banjaluke za narednu godinu predviđa mnogo dobrih i važnih projekata. Mi smo u njega stavili prijedloge svih političkih stranaka osim SNSD, jer ih nisu dostavili. Privremeno finansiranje nije dobra poruka.
Predsjednik Gradskog odbora SNSD Banjaluka Vlado Đajić optužio Vas je da ste neplanski potrošili 6 miliona KM. Kako odgovarate na te optužbe?
Ne bavim se njima. Puno bi mi to vremena oduzimalo, a izabran sam da se bavim Banjalukom. Razumijem njihovu potrebu da se bave politikom na taj način. Međutim, mislim da oni imaju snagu za mnogo više od toga. Politički mi je drago, ali mi je žao zbog grada. Oni imaju 11 ruku i mogu da kandiduju važne projekte. Jedina istina je da SNSD Banjaluka, na čelu s doktorom Đajićem, za tri godine nije imao nijedan infrastrukturni amandman. Da kažu – hoćemo za most, vrtić i slično. Njihov jedini amandman koji je bio jeste da se daju tri miliona KM tamo nekoj ustanovi koju oni odluče, samo da se novac potroši.
Dakle, jedino što su predlagali bilo je da se novac čim prije potroši. To je neka njihova politička platforma. Siguran sam da će u parlamentarnom životu SNSD u Banjaluci ostati upamćen da ništa za Banjaluku nije predložio, osim njihove inicijative da se prestane sa gradnjom Centralnog spomen obilježja, koja je propala. Imali su drugu inicijativu da se oduzme građevinska dozvola za kružni tok kod Ekvatora, i treća borba je uvijek opoziv, opoziv, opoziv. To su neke tri stvari koje su oni slali. I četvrta platforma je da pokušaju dokazati da sam ja kriminalac. Nekoga ko je ušao u politiku iz imućne porodice i kome ne treba ni plata, pokušavaju predstaviti kao kriminalca. Ali, prema svim istraživanjima koja imamo, ta politička platforma nije uspjela i nema perspektivu. Ona je rušilačka i destruktivna.
Već tri godine ste na čelu grada. Da li ste ispunili sve ono što se obećali u predizbornoj kampanji 2020. godine?
Javni prevoz povoljan i besplatan, to počinje od naredne godine. Centralno spomen obilježje završavamo naredne godine. Sedam novih parkova, besplatni udžbenici, sufinansiranje vrtića, na mjestu nekadašnjeg Kina Kozara neće biti izgrađena zgrada već park, besplatna legalizacija, besplatne građevinske dozvole, besplatni placevi, besplatni projekti za kuću, besplatne mature, besplatan priključak za vodu i kanalizaciju…
To je za mene nacionalno odgovorna politika. Obećali smo da ćemo riješiti problem vodosnabdijevanja tamo gdje ga ima, što ćemo ispuniti. Bronzani Majdan je dobio vodu, isto kao i Slavićka (oni krajevi koji nikada nisu imali vodu), te Donja Kola. Radi se u Krupi na Vrbasu, Poniru, Starčevici, Debeljacima i Potoku. S tim će sve biti završavano. U mom mandatu biće sve to riješeno i proces vodosnabdijevanja u potpunosti završen. Banjaluka – grad bez podjela, i to smo ispunili i danas svako može slobodno da se okupi na Trgu Krajina. Obećali smo transparentnost, i to imamo jer su svi računi grada na bilbordima i našem sajtu. Na kraju smo rekli “neka nova Banjaluka”. To znači kolektor koji gradimo. Prvi uređujemo obale Vrbasa na način da će Banjaluka dobiti šetalište dugo tri kilometra. Prvi banjalučki kej ide od Gradskog mosta, pa dalje do Banje vrućice. Most u Česmi završavamo, a most u Docu počinjemo naredne godine. Kroz svako naselje ide glavna saobraćajnica, što je bilo naše obećanje. Sve škole smo obnovili, a nakon 22 godine izgrađena je i prva osnovna škola. Kuća Milanovića je obnovljena, naredne godine je otvaranje.
Šta je sa gradskom bolnicom?
Nemojte misliti da sam to zaboravio. Preduzeli smo prve korake, a to je lokacija koja je predviđena urbanističkim planom. Vjerujem da će nakon bolnice u Trebinju, koja se gradi, doći do razgovora s Vladom RS po tom pitanju. To je dugoročni projekat koji se ne završava u jednom mandatu, ali se počinje.
Moram pomenuti da smo za tri godine napravili najveće kružne raskrsnice, najdužu jednosmjernu ulicu. Mnogo smo uradili po pitanju sporta, izgradili ili obnovili sportske terene i dvorane. Mnogo izdvajamo za kulturu. Banjaluka je ove godine turistički najposjećenija otkad se to prati – 25.000 više noćenja i 30 odsto veći broj dolazaka. Uvjeren sam da ćemo za sve što smo učinili u zadnje tri godine dobiti još veću podršku Banjalučana nego u vrijeme kada sam se kandidovao za ovu poziciju.
Na početku mandata obećali ste da nećete uzimati platu, službeni auto i gorivo. Jeste li ostali pri tom obećanju?
Jesam. Firma moga brata plaća mi gorivo za moje vozilo. Godišnje za gorivo ode oko 30.000 KM, što je 90.000 KM za tri godine mog mandata. To je plaćeno iz džepa moje porodice. Plata gradonačelnika je oko 5.000 KM. Nju dijelim sa svojim narodom, ne uzimam je sebi. Stipendiram studente, sportiste ili dajem onima kojima treba. To je godišnje 60.000 KM kojih se odričem. Za tri godine ta cifra je 180.000 KM. Kada tome dodam 90.000 za gorivo, to je skoro 300.000 KM kojih sam se odrekao. Vjerujem u politiku zadužbinarstva. Prije su svi veliki Srbi, imućni i snažni, gledali da za vrijeme svog života ostave neko zavještanje, a ne da sav novac potroše na sebe. Zato je moja porodica izgradila park u Rosuljama koji je koštao oko 100.000 KM. One godine kada je gradska skupštinska većina skinula novac i ukinula sredstva za nove sadnice, moja porodica je donirala sadnice u iznosu od oko 80.000 KM. Na toj politici sam i dalje, a onda neko pravi priču o nekom kriminalu. Mi smo radili jedno istraživanje u kojem su pitali građane o korupciji. Više od 35 odsto ispitanika je istaklo problem korupcije u Srpskoj, dok je samo jedan odsto to istaklo kao problem u Banjaluci. To znači da neko vještački pravi tu priču o korupciji.
Mnogo se govori o teniskom turniru “Srpska open” i novcu koji je potrošen za taj događaj. Vlada RS je otkrila koliko je novca dala. Možete li nam reći koliko je na kraju novca izdvojio Grad Banjaluka i šta će biti sa dvoranom?
Spekuliše se da je dvorana koštala 55 miliona KM, što je obična izmišljotina. Nemam sve podatke jer se nisam bavio time, ali organizacija turnira je bila oko 15 miliona KM. Išli smo namjerno 10 metara ispod zemlje da bi cijeli park imao objekte maksimalne visine četiri metra. Banjaluka je dobila najveću arenu, trg, dječije igralište i trim stazu. Na taj projekat smo ponosni. Nastavljamo dalje. Imamo dvije varijante za arenu. Jedna je da se na nju postavi čvrsti krov, i to bi koštalo oko milion i po maraka. Nisam za tu varijantu. Druga varijanta je pokretni krov, što bi koštalo oko pet miliona KM. Kajao bih se da ne uradimo taj pokretni krov. Moramo da razgovaramo o tome s Vladom RS i da pronađemo taj novac. Planiramo naredne godine taj prostor da iznajmimo za ugostiteljske sadržaje, fitnese, teretane, spa centar..
Banjaluka je dobila još jednu kružnu raskrsnicu, ovaj put kod Ekvatora, a njenu izgradnju pratile su brojne kontroverze, pa je gradnja čak u jednom momentu bila zaustavljena. Da li je tačno da niste imali građevinsku dozvolu ili je u pitanju nešto drugo?
Nema problema ali ih možete uvijek naći. Upoznao sam ljude koji su vrsni u traženju problema. To vam je SNSD u Banjaluci. On je savršeno dobar da nađe probleme, a ako ih nema, da ih izmisli. Na kraju im je uvijek neko kriv, a taj neko sam ja. Krenuli smo u izgradnju kružne raskrsnice vjerujući da je to proces koji se zove modernizacija, a oni su rekli, ne to je rekonstrukcija. Dobro, jeste.
Evo i građevinska, to smo riješili, ali su oni morali da stave traku. Izašli smo iz svega toga. Saobraćaj je sada mnogo stabilniji i bolji u tom dijelu grada. Banjaluka je dobila najveću kružnu raskrsnicu. U sredini će dobiti grandiozni park posvećen Tvrtku Prvom Kotromaniću. To će biti naša banjalučka Slavija, naša Trijumfalna kapija. Tvrtko Prvi Kotromanić na konju gleda prema Kastelu koji svijetli.
Banjaluka ima ogroman problem s parkinzima, posebno u centru grada. Da li uopšte postoji neki plan kako bi se ovaj problem u budućnosti riješio?
Više stotina parking mjesta već gradimo kod Tržnice i Doca. Kada gradimo onda pitaju ko gradi, zašto ne gradi grad već neko drugi i slično. Zar je važno? Parking je parking. Na kraju grad ima prihode od tog parkinga. Nama trebaju parkinzi. Radićemo javno-privatno partnerstvo za parkinge, a onda će neko reći zašto ne gradi to grad. Nikada ne bih volio da uđem u scenario u koji je ušao UKC Republike Srpske, koji je dao 42 miliona KM za garažu koju nemaju. Zar nije bolje da grad uloži nula maraka i ima prihod od toga, a građani parking. Javno-privatno partnerstvo znači da mi nađemo zemlju, a onda neko tu izgradi parking. Identifikovali smo već 6-7 takvih mjesta na kojima će se graditi podzemne i nadzemne garaže. Dakle, riječ je o prostoru kod Paskuline ciglane, RTRS, Zenita, Bašte sljezove boje i kod Tehničke škole i Doca. Najizvjesnije lokacije su RTRS, Zenit i ispod Tehničke škole kod Doca. Tu očekujemo tri parkinga, čak sva tri možemo početi graditi naredne godine. Plan je da dvije počnemo i završimo. Za tri garaže već imamo zainteresovane partnere i riješena su imovinsko-pravna pitanja. Očekujemo da Banjaluka naredne godine dobije prve takve garaže, podzemne i nadzemne. U planu nam je da postavimo i 30 novih kontejnera za otpad od čega je 20 podzemnih. U cijelom užem centru grada radimo podzemne kontejnere, a svaki investitor koji pravi zgradu moraće u njoj imati podzemne kontejnere. Postavljamo, naravno, i nadzemne kontejnere za razvrstavanje otpada.
Kritičari Vas optužuju za nelegalnu gradnju objekata u Banjaluci, naknadno izdavanje građevinskih dozvola, mijenjanje regulacionih planova i pogodovanje tajkunima. Kakav je Vaš komentar?
Da, čitam o tome svaki dan. Pogodovali smo investitoru kod nekadašnjeg Kina Kozara pa umjesto 14-ospratnice tamo će biti park. Veliko pogodovanje, nema šta. Pogodovali smo “Zepteru” tako što smo nakon 42 godine našli rješenje za hotel. Dobićemo najvelelepniji i najluksuzniji objekat. Da li je pogodovanje investitoru da je tu ostala rupa? Grad treba da se razvija. Kažu – neboder u Banjaluci. Šta smeta Hotelu Palas? Sto metara biće visoko. I treba da bude. Da li gradonačelnik pogoduje investitorima ako gradi 7 parkova? Znate li da je kod Delta planeta bila ozbiljna strategija da se sagradi naselje, a gradi se park?! Kod Kina Kozara isto. Planirano je kod Psihijatrije u naselju Obilićevo da se grade zgrade, a mi smo tamo stavili da se gradi Pravoslavna gimnazija i neka druga javna ustanova. Na mjestu gdje smo ucrtali gradsku bolnicu trebale su biti zgrade. Da li to znači pogodovanje investitorima i tajkunima? Naravno da se Banjaluka treba graditi i da treba dobijati visoke i moderne objekte. Naravno da se oni koji nisu išli u svijet čude kako na stari Hotel Palas ide novi stakleni, a kada odete u Pariz, Barselonu… vidite igru arhitekture i vremena. Neko kaže – trebao bi se praviti Hotel Palas u stilu starog. To je promašena arhitektura.
