Zahvaljujući namještenim tenderima firme bliske vladajućim strukturama u Bosni i Hercegovini godišnje zarade milione maraka, kazne izostaju, a praksa se nastavlja.
Revizori na svim nivoima godinama ukazuju na brojna kršenja Zakona o javnim nabavkama i nenamjensko trošenje novca poreskih obveznika.
Njihovi izvještaji, međutim, prolaze skoro nezapaženo, isto kao i brojni medijski natpisi o tome kako se kroz javne nabavke u BiH godišnje raspodijeli na stotine miliona maraka koji završe u rukama odabranih firmi.
BiH je zbog toga već godinama evropski rekorder po broju namještenih tendera.
Stručnjaci koji godinama prate postupak javnih nabavki upozoravaju da se tenderi raspisuju samo da bi se zadovoljila forma, a ne da bi u regularnom postupku javne nabavke poslove dobijali najbolji i najpovoljniji ponuđači. Situacija je, dodaju oni, sve gora, a ključno je pitanje na koji način ovako nešto spriječiti?
Kozmetičke izmjene zakona
Zakone donose političari, a nikome od njih nije u interesu da „ubiju zlatnu koku“ koja donosi novac i njima, njihovim strankama i bliskim ljudima.
Vijest o tome kako je preduzeće “Šumil” iz Kozarske Dubice u protekle tri godine dobilo poslove vrijedne čak 19 miliona maraka od Banje “Mlječanica” na čijem čelu se nalazi Darko Banjac, koji je, inače, partijski šef Milošu Šuvaku, sinu vlasnika navedene firme, Milana Šuvaka, samo je jedna u nizu koja govori o tome kako se dodjeljuju tenderi u BiH.
Prema podacima dostupnim na portalu javne nabavke, preduzeće „Šumil“ je od „Mlječanice“ većinu poslova dobijalo putem direktnih sporazuma, konkurentskog zahtjeva ili pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci.
Revizori na svim nivoima godinama ukazuju na brojna kršenja Zakona o javnim nabavkama i nenamjensko trošenje novca poreskih obveznika.
Njihovi izvještaji, međutim, prolaze skoro nezapaženo, isto kao i brojni medijski natpisi o tome kako se kroz javne nabavke u BiH godišnje raspodijeli na stotine miliona maraka koji završe u rukama odabranih firmi.
BiH je zbog toga već godinama evropski rekorder po broju namještenih tendera.
Stručnjaci koji godinama prate postupak javnih nabavki upozoravaju da se tenderi raspisuju samo da bi se zadovoljila forma, a ne da bi u regularnom postupku javne nabavke poslove dobijali najbolji i najpovoljniji ponuđači. Situacija je, dodaju oni, sve gora, a ključno je pitanje na koji način ovako nešto spriječiti?
Ono što je zanimljivo jeste da je preduzeće „Šumil“ specijalizovano za građevinske djelatnosti, ali to nije bila prepreka da „Mlječanica“ sa tom firmom u nekoliko navrata putem direktnog sporazuma „utanači“ čak i nabavku konzumnih jaja.
Prije dolaska Banjca na čelo „Mlječanice“ firma njegovog stranačkog kolege je sa tom bolnicom imala ugovoren samo jedan posao i to 2018. godine za zamjenu krova i krovne konstrukcije.
Međutim, sve se mijenja već u maju 2020. godine, nepune dvije sedmice nakon imenovanja Banjca na funkciju v.d. direktora „Mlječanice.
Od tada do danas, Specijalna bolnica za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju “Mlječanica” je do danas sa preduzećem „Šumil“ ugovorila blizu 40 poslova.
Srđan Traljić iz Transparensi internešnala BiH upozorava da se pod hitno moraju unaprijediti Zakon o sukobu interesa, Zakon o finansiranju političkih partija i Zakon o javnim nabavkama, što se, između ostalog traži i kroz famoznih 14 prioriteta koje BiH mora ispuniti na putu ka EU.
Traljić dodaje da su izmjene, bar kada je u pitanju Zakon o javnim nabavkama do sada bile samo kozmetičke.
– Uglavnom su prošli prijedlozi koje je vlast htjela da progura. Dobili smo rješenje koje je možda još lošije od postojećeg. Suštinski nije mijenjana srž Zakona, jer je izostala jaka sankcija koja bi odvraćala od zloupotrebe – navodi Traljić.
On dodaje da postoji mnogo tendera na koja se javi samo jedan ponuđač što dovoljno govori o validnosti te javne nabavke.
Prodaju formu, izbjegavaju suštinu
Traljić ističe da se plaši da su naši političari shvatili da mogu prodati formu, a izbjeći suštinu zakona koji su ključni za ispunjavanje 14 prioriteta iz Mišljenja EK.
– To smo vidjeli kod usvajanja izmjena Zakona o javnim nabavkama koji nije donio nikakve suštinske promjene, a koji je pozdravljen kao neki napredak iz EU. Isti smo pristup vidjeli kada je u pitanju usvajanje Zakona o slobodi pristupa informacijama, koji je gori nego ovaj što sada imamo – kaže Traljić.
On dodaje da je više puta bilo pokušaja da se usvoji Zakon o sukobu interesa koji bi bio još gori od postojećeg.
– Na žalost oni su očigledno shvatili da mogu zaobići suštinu reformi, a prodati neku formu za taj famozni evropski put. Niko ne razmišlja na način da mi to ne radimo zbog EU već zbog sebe, naših građana i stanja korupcije u zemlji koja je alarmantna. Po svim relevantnim istraživanjima BiH je treća najgora zemlja u Evropi po stanju korupcije – ističe Traljić.
On upozorava da se u BiH već godinama ukazuje na namještene tendere, ali se u suštini ništa ne mijenja. Djeluje kao da se javnost, kako navodi Traljić, umorila od informacija koje se svakodnevno vrte u javnom prostoru.
– Naš je utisak kao da ne dopiremo do dovoljnog broja građana. A ako i dopremo, u ovoj zemlji koja je premrežana raznim vezama od partijskih do kumovskih, rođačkih i drugih klanova, optužbe za korupciju imaju vrlo irelevantan uticaj na opredjeljenje birača – ističe Traljić.
On kaže da se javnost mnogo puta do sada uvjerila u to da veći uticaj na opredjeljenje birača ima ako političari podijele 100 KM pred izbore ili ako otvore put u nekoj lokalnoj zajednici, nego izvještaj o korupciji.
– Istraživanja pokazuju da su građani svega toga svjesni, ali ne misle da nešto mogu promijeniti – zaključuje Traljić.
