Pritisnuti slabim prinosima, niskom cijenom proizvoda i višegodišnjim gubicima, ratari u Srpskoj jesenju sjetvu dočekuju u neizvjesnosti zbog kojih ne znaju ni šta će sijati ni na kolikoj brazdi, jer ponukani lošim iskustvima čini im se da nijedna kultura ne donosi zaradu.
Sjetva uljane repice na parcelama u Srpskoj već je počela, a za manje od mjesec započeće i pripreme zemljišta na kojima će biti zasijana pšenica, ječam i druga strna žita. Međutim, na koliko površina će hljebno žito biti zasijano, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković nema odgovor, navodeći da ratari zbog nepovoljne situacije u poljoprivredi ne znaju kako skrojiti plan sjetve i pri tome izbjeći još jedan nerentabilan proizvodni ciklus.
– Za sada ratari još nisu načisto u koju proizvodnju treba da uđu i na šta da se orijentišu kada je generalno stanje u poljoprivredi haotično. Još ne znamo ni kakve će biti otkupne cijene kukuruza i soje. Plus što je pšenica ove sezone izdala. Otkupna cijena i prinosi su bili nikakvi, a ratari su dodatno ogorčeni zbog cijene sjemenskog žita koja je znatno viša od merkantilne pšenice. Sve to demotiviše ratare – priča Marinković.
On za “Glas” kaže da je pred proizvođačima neizvjesna jesen imajući u vidu i poskupljenje goriva koje se bilježi iz dana u dan.
– Ne znamo koja kultura bi nam na kraju donijela kakav-takav profit. Lani smo išli na povećanje površina pod pšenicom, na uštrb kukuruza i pokazalo se da je to promašena odluka, jer je otkupna cijena preniska. Multinacionalne kompanije otvaranjem ili zatvaranjem skladišta stvaraju vještačku krizu, diktiraju cijene koje njima odgovaraju – navodi on.
S druge strane, Marinković kaže da ratari ne mogu biti nezadovoljni reakcijom nadležnih i visinom agrarnog budžeta.
– Resorno ministarstvo je na visini zadatka imajući u vidu sve probleme koje nas pogađaju. Nadam se da ćemo pri kreiranju novog pravilnika sagledati sve probleme koji su izrazito kompleksni. Svi slojevi društva se moraju uključiti u spas poljoprivrede, jer krize koje se dešavaju u svijetu pokazuju da moramo imati vlastitu hranu za prehranu svog stanovništva. Svu struku i nauku treba upregnuti u smjeru kreiranja poljoprivrede politike u budućnosti – rekao je Marinković.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednika “Sela Semberije” Boško Radić kaže za “Glas” da će ratari ove jeseni za sto kilograma sjemenske pšenice morati izdvojiti od 120 do 140 KM.
– To je van svake pameti kada se uzme u obzir cijena ovogodišnjeg roda hljebnog žita koje prodajemo po 30 KM za 100 kilograma. To znači da 500 kilograma merkantilne pšenice treba da damo za sto kilograma sjemenske, što nikada nije bilo otkako se bavim ovim poslom, a radim već decenijama. To će natjerati ratare da zasiju merkantilnu pšenicu umjesto sjemenske što u startu znači do 20 odsto manje prinose, taman da sve drugo bude potaman – dodao je Radić.
Da se ove sezone malo šta isplatilo proizvoditi, svjedoči i poljoprivrednik iz Lijevče polja Duško Banjac čije je usjeve grad u nekoliko navrata tukao.
– Mi smo takoreći izgubljeni. Prinosi kukuruza u prosjeku se kreću između tri i četiri tone po hektaru, a optimalno je da budu od osam do deset tona, pa vidite kako stojimo. Zbog takve situacije primorani smo posijati dosta pšenice i ječma, u planu imam pet hektara. Sijaću i sjemensku i merkantilnu, u omjeru koji mi raspoloživi budžet dozvoli – ispričao je Banjac i dodao da se ne piše dobro ni seoskom, ni stanovništvu u gradovima jer će hrana tokom zime, bez sumnje, biti veoma skupa.
Klimatske promjene
Stojan Marinković kaže da je poljoprivredna proizvodnja i na globalnom nivou poprilično ugrožena vremenskim neprilikama.
– Na svim krajevima svijeta dešavaju se nesvakidašnje pojave. Nauka još ne može selektovati sorte otporne i tolerantne na te neprimjerene vremenske uslove – priča Marinković.
