Vapaji porodice Dijane Milanović (30), majke jednogodišnje bebe, koja se više od mjesec dana bori za život, priključena na ECMO aparat na Univerzitetsko kliničkom centru Republike Srpske (UKC RS), čula je čitava Srpska a i šire.
Svakim danom, građani doniraju nekoliko litara krvi koja joj je potrebna da je održi u životu. Međutim, stanje se ne poboljšava.
U svojoj muci, znajući da je Dijani svaka sekunda presudna, porodica odlučuje da je prebaci u kliniku u Ljubljani gdje se planira uraditi transplatacija pluća. Operacija, koja će im vratiti njihovu Dijanu.
Dijana vodi bitku za život i svaki minut je bitan. Njen suprug Goran Milanović je ispričao za portal Insajder.in kako je sve počelo i kako je doživio da birokratija može da presudi ljudskom životu.
Ulazimo u treći mjesec kako ova muka traje!
„Sve je počelo u noći sa 30. na 31. pretprošli mjesec. Ulazimo u treći mjesec od kako sve ovo traje“, govori Goran i dodaje da je Dijana prve simptome osjetila na slavlju kod njenog brata.
„Bili smo te noći na slavi kod njenog brata i moja supruga je osjećala umor i govorila je da krenemo kući. Od ponedjeljka njena porodična doktorica nakon testiranja na virus korona je prebacuje na UKC da radi CT pluća i krvnu sliku. Ona je otišla i uradila to sve i dobila nalaz da su joj pluća 10% zahvaćena i tada dobija terapiju kortikosteroidima“, ističe Goran.
U razgovoru za naš portal dodaje da se Dijani stanje postepeno pogoršavalo i da je na nagovor kuma i prijatelja odlučio da suprugu smjesti na UKC jer su mu savjetovali da će joj u bolnici biti bolje.
„Volio bih da ih nikada nisam poslušao. Ostavio sam je gore i mahnuo joj i rekao „vidimo se“ računajući da će ona da izađe za dva do tri dana. Njena majka me zvala drugi dan i rekla kako joj je Dijana rekla da nema vazduha, kako će da se ubije, a supruga ništa od toga nije govorila meni, jer se bojala da će me zabrinuti s obzirom da sam ja ostao sam sa djetetom“, govori Goran.
Ističe da je nakon toga pozvao svoju suprugu i rekao joj da se žali doktorima, da ne ćuti i da ih natjera da joj ponovo slikaju pluća.
„Oni su njoj uslikali pluća samo kad je došla i kad su je poslije toga poslali kući, a trebali su joj slikati pluća svaki treći dan. Međutim oni to nisu učinili i kada je ona konačno insistirala da to urade, oni su uradili nalaz i pluća su bila zahvaćena 80% i onda je prebačna na intenzivnu njegu“, naglašava Goran.
Intenzivnja njega i pogrešne informacije
„Zvao sam svaki dan, i svaki dan su mi govorili da je stanje isto, nepromjenjeno. Ona je svjesna i jede i pomislio sam da će biti dobro. Treći dan sam zvao doktoricu i ona mi je rekla da joj je pukla plućna maramica jedan dan ranije, i to na dan kada sam zvao i kada sam pitao kako je a oni su rekli da je stanje nepromjenjeno“, prisjeća se Goran.
Ističe da mu je tada sa UKC-a upućen poziv kako treba da dođe u bolnicu kako bi potpisao papire jer će njegova supruga biti prikopčana na ECMO aparat.
„Nakon što mi je ta doktorica rekla da dođem gore, i da treba da potpišem papire, saznao sam da je stanje svakim danom bilo sve gore i gore. Onda su je stavili na ECMO aparat i nisu me o tome uopšte obavijestili. Uspio sam samo da je vidim kroz staklo kako se ne pomiče. Da bi mi doktorica rekla da moram da potpišem papire jer može da se desi krvarenje i da će pokupiti bolničku bakteriju, i da treba da potpišem papire da sam ja toga svjestan i odgovoran kako bi se oni ogradili. Ako ne potpišem umire za sat dva, ako potpišem možda će preživjeti. Ja sam potpisao šta sam mogao“, ističe Goran.
Pokušaj dolaska do Vlade Đajića
Kako se stanje njegove supruge pogoršalo, Goran ističe da je pokušao na sve načine da dođe do direktora UKC-a kako bi učinio sve što je moguće da joj spasi život.
„Kada sam došao kući odmah sam pokušao da dođem do Vlade Đajića, kako bismo je prebacili u Beograd, međutim rekli su da je to nemoguće sa tim aparatima. Dva dana kasnije, sam zvao i tražio da se radi trasnplatacija pluća, odnosno da ide na kliniku na kojoj se to radi“, naglašava Goran.
Na UKC-u ne znaju da se transplatacija pluća radi u regionu?
Goran u razgovoru za Insajder.in portal ističe da je dobio saznanja da su takve operacije moguće, ali da na UKC-u niko nije imao sluha za njegove vapaje.
„Oni tvrde da to niko u regionu nije uradio, niti znaju da je to ikada iko uradio. Možda negdje u nekom dalekom bijelom svijetu, negdje na istoku u Kini ili Japanu. Ja sam poslije par dana mog istraživanja došao sam do informacija da se takvi zahvati obavljaju u bolnicama u Beču, Zagrebu i Ljubljani, koja je i prihvatila da obavi tu proceduru, samo da UKC pošalje dokumentaciju“, ističe Goran.
Dodaje da svaki put kada je pokušao to da objasni doktorima na UKC-u, nije nailazio na razumijevanje, te da su svi isticali kako prvi put od njega čuju za takve procedure i operativne zahvate.
„Ja svaki put kada smo to spomenuo doktorima na UKC-u oni su odgovorili da nikada nisu čuli za to i da je to nešto nemoguće. Postoje članci o transplataciji pluća kovid pacijenata i postoje članci da se to radi u Ljubljani, a na UKC-u govore da to nema, kao da pokušavaju da me odgovore od toga“, istakao je Goran.
Žena je na aparatu i ona će umrijeti
Goran ističe da je nakon nekoliko dana uspio da stupi u kontakt sa doktorom Peđom Kovačevićem kojeg je upitao da li su mu prenesene njegove molbe za transplataciju pluća u Ljubljani, a te molbe je danima ranije upućivao doktorima na UKC-u, doktor Kovačević tvrdi da za to prvi put čuje.
„Kaže da je to trebalo ranije, i pitao me da li je meni rečeno da kada ona bude stavljena na aparat da će ona umrijeti. Tim riječima. Majka od moje žene je nazvala i javila joj se doktorica Biljana Zlojutro koja joj je rekla „Ona će umrijeti, ona je gotova a vi ste krivi za to jer je niste vakcinisali“, prisjeća se Goran.
Naš sagovornik tvrdi da se doktori sa UKC-a tako redovno obraćaju članovima porodice, a da pojedini znaju i da galame na njih.
„Peđa je još gori, on galami na mene, govorio mi je da je gotova i da se spremam. Napada me što pitam stvari jer ja nisam doktor, i onda mi spušta slušalicu. Tvrdio je da je sa mnom sjedio kada sam potpisivao papire, a nisam sa njim sjedio, sjedio sam sa doktoricom Biljanom. Ja nisam uspio doći do njega od početka, iako je on tvrdio da smo mi sjedili zajedno. Nismo nikako sjedili. Kada sam ga upitao za Ljubljanu, rekao je da Ljubljana treba njima da se javi, odnosno njemu da pošalje faks. Znači Ljubljana kojoj oni treba da se jave da bi poslali pacijenta, traže od mene da ja zovem Ljubljanu da tražim od njih da zovu UKC u Banjaluci da bi UKC njima poslao pacijenta“, naglašava Goran.
Odgovor iz Ljubljane!
„Ja sam pisao doktorima u Ljubljani oni su rekli da nemaju riječi na to. Iz Slovenije su rekli da su na našem UKC-u dužni da kada vide da su iscrpili sve mogućnosti, i kada vide da je jedini mogući spas ta transplatacija, da obavijeste porodicu i da sami prozovu klinike koje to rade i da vide kakve su procedure“ naglašava Goran.
Dodaje da je njegova supruga već 24. dan na aparatu, i da je najjači pacijent uspio da izdrži svega mjesec dana.
Dokumentacija pacijenta strogo povjerljiv dokument
„Oni na UKC-u sada znaju da postoji opcija operacije u Ljubljani i u Ljubljani su rekli da bi oni nju primili. Nisu mi garantovali 100% da će je oporaviti, i nisu mi garantovali 100% da će je izlječiti, ali su voljni pokušati. Rekli su mi da UKC njima mora poslati dokumentaciju od početka kako bi vidjeli kakvo je stanje i kako oni da djeluju dalje, a sada prolaze dani i gubimo dragoceno vrijeme. A Peđa mi je rekao da su nalazi moje supruge strogo povjerljiv dokument. Tražili smo da pošalju te dokumente Ljubljani, on kaže to je strogo povjerljivo, kaže da oni ako se njemu jave da će im poslati. Obratio sam mu se i zvanično mejlom, i on je meni odgovorio kako ja treba da se obratim Vladi direktoru i Vlado direktor će onda njemu to da naredi da on pošalje te dokumente u Ljubljanu“, ističe Goran.
U razgovoru za naš portal dodaje da je njegova majka provjeravala te navode sa doktorima u Ljubljani, te da takve stvari nisu tačne.
„Nema logike! To ne ide tako. Moja mama je zvala Ljubljanu, i rekli su joj da UKC treba da im pošalje papire pacijenta pa će oni primiti pacijenta. Oni su druga država i imaju svoje pacijente. Nema logike da oni prvi pišu UKC-u i traže papire pacijenta. I kad bi nazvali UKC ko zna kako bi ovi gore reagovali?“, upitao je Goran.
Dijana tek treba da živi!
Dijana Milovanović ima 30 godina i ćerku koja ima samo godinu dana. Dijete je još nije ni upoznalo govori Goran.
„Ne mogu da se pomirim sa tim da imaju takvo obraćanje prema porodicama i pišem im zvanično mejlove, dobijam nepismene odgovore i nema odgovora na moja pitanja. Nadam se da će biti dobro, nadam se najboljem. Minimalno mi se desetak ljudi javilo sa istim mukama. To nije samo na njihovom odjelu, slična je situacija na par odjela. Došli su do maksimuma. I ako nema rješenja nigdje u svijetu, dužni su da obavijeste porodicu a ne svaki dan stres na stres. Rješenje postoji a svaki dan je neizvjesnost i jedva sa strana dobijem po neku informaciju a oni neće ništa da mi kažu. Oni su dužni i moraju, neka okače tu papirologiju mačku o rep. Oni su dužni da ustupe dokumentaciju porodici. Nemamo mi pravo iznjeti nju na rukama jer je možemo ubiti, ali dužni su nam ustupiti dokumentaciju kako bismo tražili rješenje u drugim klinikama“, naglašava Goran.
Trpi napade na društvenim mrežama zbog kritika prema UKC-u
Goran ističe da je sve informacije o stanju supruge dijelio na društvenim mrežama, te da se mnogo ljudi interesuje i želi da pomogne, ali i da ima onih koji ga napadaju.
„Napadaju me na društvenim mrežama. Neka cura mi je pisala kako me nije sramota što napadam doktora. I kako sam ja za sve kriv jer supruga nije vakcinisana. Gore leže svi i koji su primili vakcinu, a mene šikaniraju jer žena nije primila vakcinu“.
Šta dalje?
Na naše pitanje kakvi su naredni koraci, Goran ističe da će pokušati svim resursima da ubijedi doktore u Ljubljani da pošalju taj faks UKC-u, i da neće odustati.
„Ja sam na UKC svima poslao mejl, svakom posebno i jedan sveobuhvatni mejl čitavoj upravi i odjeljenju i dirketoru i ako se ovo nastavi ja ću izaći u sve medije i na televizije i do kraja života ću ih prozivati kako god da izađe, a nadam se da će izaći na dobro. Pa neka me i tuže, a kada se sve ovo završi odlazim odavde i neću se ovdje više vratiti ni kao turista. Za ovakvo stanje nije kriv ni Vlado Đajić, ni Dodik ni Željka, već isključivo narod koji ćuti i trpi i niko neće ništa da kaže. Čak mi i moji govore da ćutim šta bude kako bude tako je Bog htio. Ako kažem sve, barem ću upozoriti druge ljude da ne prožive ovo isto. U drugim bolnicama pacijenti imaju kontakt sa porodicom. Mojoj ženi su sve oduzeli i ko zna šta su joj gore pričali. Gore ko je preživio, preživio je samo srećom i zahvaljujući Bogu. Oni nju trenutno liječe od infekcija i bolničkih bakterija, jer koronu više nema. Ona ima 4 do 5 bolničkih bakterija dobila je sepsu“, kategoričan je Goran.
Odgovor UKC-a
Redakcija portala Insajder.in je kontaktirala upravu UKC-a Republike Srpske povodom slučaja Dijane Milanović, i odgovor najveće zdravstvene institucije u Republici Srpskoj prenosimo u cjelini.
„U vezi sa nastavkom liječenja pomenute pacijentkinje u drugoj medicinskoj ustanovi, postoji propisana procedura koja podrazumijeva zvanično pismeno obraćanje porodice putem Protokola UKC RS, u ovom slučaju supruga, generalnom direktoru Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske sa molbom da se izda medicinska dokumentacija koju bi porodica proslijedila drugoj medicinskoj ustanovi koja do ovog trenutka nije zaprimljena.
Takođe, Univerzitetski klinički centar Ljubljana nikada zvanično nije kontaktirao našu ustanovu po pitanju prijema pomenute pacijentkinje i nastavka njenog liječenja.
U našoj ustanovi i konkretno u Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane pacijenti se liječe po protokolima liječenja za oboljele od COVID19 i po svim pravilima koje nalaže medicinska struka.
Što se tiče komentarisanja zdravstvenog stanja pacijentkinje, napominjemo da prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka, podaci o zdravstvenom stanju spadaju u posebnu kategoriju ličnih podataka, čija obrada je istim Zakonom zabranjena, izuzev u zakonom propisanim slučajevima. Univerzitetski klinički centar Republike Srpske obrađuje podatke o zdravstvenom stanju pacijenta u skladu sa odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 106/09 i 44/15) i Zakona o evidencijama i statističkim istraživanjima u oblasti zdravstvene zaštite („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 53/07), kojima je garantovana povjerljivost podataka o zdravstvenom stanju pacijenta”, navedeno je u odgovoru UKC-a.
Dopunjeni odgovor
Sat vremena kasnije UKC se obratio našoj redakciji sa dopunjenim odgovorom u kojem se navodi da je suprug Dijane Milanović podnio zahtjev za izdavanje medicinske dokumentacije.
„U cilju pravovremenog informisanja javnosti, obavještavamo Vas da je danas u 13:40 časova suprug pacijentkinje koju navodite u svom upitu predao zvaničnu molbu na Protokol Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske kojom traži izdavanje medicinske dokumentacije kako bi se ista dostavila klinici u Ljubljani radi daljeg liječenja njegove supruge. Molba je odmah po prijemu stavljena u dalju proceduru i proslijeđena Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane“, stoji u poruci UKC-a.
