Kao da je javnost prilično zaslijepljena naslovima i najavama tipa ”Kraj Dodikove političke karijere”, ”Sudar Dodika i Šmita”, pa samo rijetki vide da u ovoj najvećoj, najdramatičnijoj i višeslojnoj poslijeratnoj krizi u Bosni i Hercegovini ima sve više elemenata geopolitičkog sudara najvećih u svijetu.
Uautorskom tekstu za NIN, Branislav Božić piše kako je još prije dvije godine, kada Nijemac Kristijan Šmit nije dobio podršku za poziciju međunarodnog namjesnika dvije stalne članice Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, Kine i Rusije, bilo jasno da su najveći našli još jedno zgodno mjesto na planeti gdje će odmjeriti snage.
Zapad je našao neku bledunjavu proceduru, kakva nije ranije važila za visoke predstavnike u BiH, i nekako progurao Šmita na tu poziciju. Sarajevo je to prihvatilo, Banjaluka nije. Od tada, ionako rovito opšte stanje u BiH samo je dobijalo nove zaplete i sada se cjelokupna dramaturgija ubrzava i ide prema vrhuncu.
Ni dnevni hroničari ne uspijevaju zabilježiti svu silu izjava, najava, nakana i analiza, ali, ukratko, svi akteri su na početnim pozicijama i nema, zasad, nagovještaja da će neko popustiti. Kao što je poznato, Narodna Skupština Republike Srpske je donijela dva zakona, jedan o neobjavljivanju odluka međunarodnog namjesnika i drugi o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH u Republici Srpskoj. Kristijan Šmit je bez parlamenta izmijenio Krivični zakon BiH tako što je uveo novo krivično djelo po kojem se ide na robiju, od šest mjeseci do pet godina, za nesprovođenje njegovih odluka. Dodik je kao predsjednik RS potpisao ukaz, a Skupština RS usvojila Zakon o objavljivanju zakona i drugih propisa Republike Srpske u kojem stoji da se odluke visokog predstavnika više neće objavljivati u Službenom glasniku RS. Tužilaštvo BiH je, nakon toga, podiglo optužnicu protiv Dodika i vršioca dužnosti direktora Službenog glasnika RS Miloša Lukića.
Uz glavni zahtjev za krivičnu odgovornost traže da se Dodiku zabrani i političko djelovanje i uklanjanje sa političke scene. Sud BiH nije prihvatio optužnicu, vratio je na doradu Tužilaštvu i u vrijeme pisanja ovog teksta svi čekaju šta će se dalje događati, piše NIN.
Dodik i cjelokupni vrh Republike Srpske je na pozicijama da je sve to jedno stanje koje nema veze sa pravom i pravdom i da je tu riječ o političkom nasilju, namjeri Zapada da obesmisli Republiku Srpsku tako što će joj oteti javnu imovinu, promijeniti način odlučivanja u BiH i u osnovi, puzajućom strategijom, promijeniti osnove dejtonskog mirovnog ugovora i cijelu državu uvesti u NATO. Pored toga što smatraju da je Šmit nelegalan i nelegitiman, iznosi se i argument – sve da je prošao proceduru u Savjetu bezbjednosti on ne bi imao pravo da donosi i mijenja zakone i slične akte jer takva ovlašćenja nema ni u Ustavu BiH ni u bilo kojem dijelu dejtonskih rješenja, niti pravna nauka poznaje rješenja po kojima je bilo koji pojedinac iznad legalnih i legitimnih parlamenta, pogotovo stranac u nekoj zemlji.
Na drugoj strani, Šmit, američka i još neke zapadne ambasade, kao i sarajevski politički establišment sumnjiče Dodika da je krenuo u rušenje Bosne i Hercegovine, da ubrzano radi na disoluciji i najavljuju da će, po cijenu i drastičnijih mjera, to zaustaviti.
U Sarajevu bi da ubrzaju takav rasplet ove najnovije krize i u skladu sa takvim očekivanjima već se organizuju razne tribine, okrugli stolovi i slično za temama ”može li se izgraditi bosanskohercegovačka nacija”, ”građanska umjesto sadašnje BiH” i tome slično. U Banjaluci osam vladajućih partija, očekivano, utrkuje se u odbrani Dodika, jer, kažu, tako brane instituciju predsjednika RS i sam entitet. I dio nevladinog sektora, uglavnom organizacije nastale kao posljedice rata, podržava vrh Republike Srpske. Sam Dodik je javno najavio maksimalnu homogenizaciju u RS, ali zasad nema podršku najjačih opozicionih partija.
I oni bi da zadrže ustavnu poziciju Republike Srpske, ali bi da vide leđa Dodiku, kojeg sumnjiče za dugogodišnju neodgovornu politiku; smatraju da su se korupcija i kriminal ukorijenili u institucijama, da se zbog toga iselila trećina stanovnika, da vlada autokratski i još štošta.
Dodik se našao u prilično neprijatnoj situaciji kada se u javnosti podsjetilo da je on prije 25 godina podržao tadašnjeg namjesnika Karlosa Vestendorpa, koji je smijenio tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena. Iz arhive su izvučene njegove riječi da je Vestendorp iznad Ustava BiH i RS. Sad se oglasio Poplašen i nije se svetio Dodiku, već je rekao da je ova optužnica karikaturalna i neprihvatljiva.
Zanimljivo, stigla je i javna podrška ambasadora i konzula Srba koji djeluju u okviru diplomatske mreže Bosne i Hercegovine. Brzopleto su objavili da su svi podržali, ali pažljiviji i oprezniji su primjetili da tu nedostaje jedno ime – dugogodišnji predstavnik Republike Srpske u Vašingtonu, Obrad Kesić, koji je od prije nekoliko mjeseci šef misije BiH u Briselu. Godinama je Kesić bio važan gost i VIP analitičar u ovdašnjim medijima i kod mnogo bezazlenijih situacija, a sad ćuti, i to jedini među Srbima na važnim diplomatskim pozicijama.
Dabome, traju nagađanja da li je on to dobro obaviješten o daljoj dramaturgiji ili je riječ o podijeljenim ulogama u kojima je njemu pripala ona važnog posrednika. Mediji bliski Dodiku prave se „mrtvi“, kao da ove činjenice nema.
Nije zvanično objavljeno, ali je već odavno više nego jasno da je Zapad Republici Srpskoj uveo neku vrstu ekonomskih, preciznije finansijskih sankcija. Vlada Njemačke je zaustavila odobrena i započeta četiri projekta u RS u vrijednosti nešto većoj od stotinu miliona evra. Ministarka finansija u Vladi RS, Zora Vidović, nedavno je priznala da su te sankcije znatno šire, jer se vrši pritisak na neke ovdašnje banke, ali je obećala da će entitet takvu situaciju izdržati na nogama. Dodik je priznao da će biti nekih promjena prioriteta, ali da će sve biti nadoknađeno sa onima koji, kako kaže, nemaju politička uslovljavanja i ucjene prilikom finansijskih aranžmana. U vrijeme Svjetskog prvenstva u atletici u Budimpešti on i srpski član Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, imali su susrete, pored Orbana, i sa predsjednicima Turske Erdoganom, Azarbejdžana Alijevim, Tatarstana Minihanovim i još nekim političarima. Na povratku tvrde da su započeli važne projekte i da će te neobjavljene sankcije biti praktično prevladane.
Dodik još najavljuje da će do kraja godine u Moskvi imati novi susret s Vladimirom Putinom i u Pekingu s predsjednikom Kine, Si Đipingom. Vjeruje da Republika Srpska nikad nije imala više prijatelja u svijetu nego u ovo vrijeme, a prilično zagonetno kaže da tu misli i na zapadni dio svijeta.
Prilično je jasno da se be-ha nevolje, i one stare i ove najnovije, sve više uvezuju u paket opštih globalnih pretumbacija i geopolitičkih igara. Svi u BiH su izabrali stranu – u Sarajevu, i lijevi i desni, uglavnom gledaju u američku ambasadu, u Mostaru Hrvati uglavnom ćute, da li zbog uputstva iz Zagreba ili zbunjenosti zbog često različitih pozicija u Hrvatskoj između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića. Dodik se prilično uživio u međunarodne poslove i sve je bliže istočnom dijelu svijeta, a opoziciju u RS, za razliku od nekih ranijih vremena, najčešće ignoriše ili ih naziva nepopravljivim izdajnicima.
Oni najnepristrasniji na svim stranama vjeruju da ovog puta neće biti niti može biti neke vrste neriješenog rezultata. Biće i poraženih i pobjednika, ali je malo onih koji bi se kladili da će to biti brzo, piše NIN.
