“Kakvo je to mjesto gdje su me držali? Zatvor. Nisam mogao otvoriti prozor. Ostao sam manje od sedam dana, ali sam zatekao tamo mlade ljude, ratne izbjeglice, koji su bili tamo jako dugo. Moj slučaj je služio da ih rasvijetli, skoro svi su oslobođeni i to me tješi. Mladi Sirijac je tamo bio već devet godina. Sada je u Americi. Kada se vratim ovog ljeta, želim ga vidjeti na US Openu. Osjećam se povezano s njim.”
Đoković je pričao o detaljima slučaja: “Australski sud je prihvatio moju žalbu, ali me je ministar za emigraciju, koji ima ovlasti deportovati koga želi bez razloga, izbacio iz zemlje. Ali ja nisam prekršio pravila. Ušao sam u Australiju s potrebnim i ispravnim dokumentima. Imao sam covid i izliječio se.
Poštovao sam pravila i nikoga nisam ugrožavao. Ipak, odjednom sam postao politički slučaj, onaj koji je ugrozio svijet. Sistem, čiji su mediji dio, zahtijevao je metu koja je bila suprotna mejnstrimu.
A ja sam to postao. Dali su mi etiketu “no vax”, potpuno lažnu, zbog koje mi je i dalje muka.”
Đoković insistira na svojoj nevinosti: “Izdvojen sam kao “persona non grata.” Našao sam se sam i osjećao kao ovca okružena s 20 vukova. A sam čovjek nema šanse protiv velikih medija. Međutim, brzo sam to zaboravio. Fokusiran sam na pozitivne stvari. Imao sam covid po drugi put. Uvijek sam prihvaćao pravila, nisam mogao ići u SAD i nisam otišao.
Odustao sam od dva US Opena da bih ostao dosljedan sebi. Potom sam se vratio u Australiju i pobijedio. Ali sam bio razočaran, zbog medija i mnogih kolega. Kada je pola protiv vas, onda vidite pravo lice ljudi. I mnogi od njih su okrenuli glavu, puno igrača i poneki organizator.”
