Profesionalni vozači iz BiH u punom gasu i nezaustavljivo jure ka zemljama Zapada, gdje je zarada i do četiri puta veća u odnosu na plate u domaćim kompanijama čiji su kamioni zbog nedostatka kadra parkirani dok posao čeka.
Iako se BiH već duže vrijeme suočava s manjkom profesionalnih vozača prevoznici ističu da je problem sve dublji, a posljedice složenije.
Sagovornici “Glasa Srpske” ističu da u Njemačkoj, Velikoj Britaniji pa čak i dalekoj Americi vlada prava pomama za ovim kadrom, što svakodnevno povećava egzodus radnika.
Predsjednik Udruženja za unutrašnji i međunarodni transport RS Nikola Grbić kaže da je u protekle četiri godine BiH napustilo više od 5.500 profesionalnih vozača, a uvođenje jedinstvenih digitalnih vozačkih dozvola u narednim mjesecima ubrzaće rast tih brojki.
– Nove vozačke dozvole Srbije dio su jedinstvenog digitalnog sistema i svi naši vozači koji imaju dvojno državljanstvo masovno odlaze u susjednu zemlju i uzimaju te dozvole s kojima u Evropskoj uniji više ne moraju polagati za takozvani kod 95. Ta mogućnost dodatno je povećala odliv vozača jer naši radnici s vozačkom dozvolom Srbije bukvalno počinju raditi dan nakon što odu na zapad – pojašnjava Grbić i dodaje da je i sam prošli mjesec izvadio dozvolu u Srbiji te da je procedura jednostavna.
Grbić kaže da prevoznici u Srpskoj i FBiH nemaju način, ni čarobni štapić uz pomoć kojeg bi zaustavili odlazak vozača.
– Plata je glavni razlog zbog kojeg nam ljudi odlaze. Vozač u BiH ne može zaraditi više od 2.000 maraka mjesečno, dok je zarada u Njemačkoj, koja je u martu objavila da joj treba 30.000 vozača, minimalno oko 5.000 evra. U Engleskoj, gdje takođe naši vozači masovno odlaze, plate su 5.000 funti, što je četiri puta više nego kod nas. Naše kompanije nemaju mogućnost da isplaćuju toliku zaradu – priča Grbić. On tvrdi da iz BiH odlazi i visokoobrazovani kadar kako bi vozio kamione po zapadnim zemljama.
– Takvih slučajeva je mnogo. Vozači na zapadu po 20 dana ne izlaze iz kamiona, a onda dođu ovdje i odmaraju deset dana. Ne plaćaju tamo stan, što je za mlađe generacije veoma izazovno. Tako da nama škole za prekvalifikaciju i obuku vozača ništa specijalno ne znače jer svaki mladi vozač kojeg primimo radi dva-tri mjeseca i čim se obuči ode – kategoričan je Grbić.
Zbog takve situacije, Grbić kaže da trenutno nema prevozničke firme u BiH kojoj ne nedostaje od pet do 50 vozača, u zavisnosti od njene veličine.
– Snalazimo se tako što dio potreba popunjavamo penzionerima, ali to nije rješenje jer oni ne mogu i ne žele da idu van granica BiH, a ne žele ni da ih prijavimo. Posla i te kako ima, a kamioni leže jer kompanije nemaju koga angažovati da voze te kamione – rekao je Grbić.
Dodao je da će se BiH, ako se ovako nastavi, u dogledno vrijeme suočiti sa situacijom da neće imati ko da prevozi robu i putnike.
Troškovi
Nikola Grbić kaže da institucije BiH nemaju razumijevanja za rješavanje problema prevoznika, iako ima mnogo načina da im se pomogne.
– Izostaje svaki vid pomoći, nema ukidanja PDV-a, najskuplji smo u regionu kada je riječ o registraciji teretnih motornih vozila. U Sloveniji i Njemačkoj registracija kamiona s prikolicom košta oko 150 evra, a kod nas 3.000 maraka. U Sloveniji na svakih 1.000 litara potrošenog goriva prevoznicima se vraća 70 evra zbog akciza, kod nas ni to. Kada bi imali te olakšice mogli bismo povećati plate i biti konkurenti – priča Grbić.
