Parlament koji je raspušten ukazom predsjednika ne može obavljati poslove iz svoje redovne nadležnosti, već može sprovoditi samo tekuće i nužne obaveze koje ne trpe odgađanje. To, faktički, znači da aktuelni saziv crnogorske Skupštine više pravno ne postoji.
To su poručili sagovornici “Vijesti”, koji taj stav obrazlažu riječima da Ustav ne propisuje mogućnost da parlament nastavlja s radom nakon raspuštanja, a što je najvišim pravnim aktom predviđeno za Vladu.
Skupština redovno radi, iako ju je odlazeći predsjednik države Milo Đukanović raspustio 16. marta. Dok predstavnici tridesetoavgustovske parlamentarne većine smatraju da poslanici treba da nastave s radom – dio njih poručuje da bi trebalo obavljati isključivo tehničke poslove, iz opozicije predvođene Đukanovićevom Demokratskom partijom socijalista (DPS) tvrde da to predstavlja zloupotrebu.
Oni ne učestvuju u radu parlamenta i njegovih radnih tijela, dok Đukanović, iako mu je to obaveza propisana Ustavom, ne proglašava zakone koji su usvojeni na plenumu, niti ih vraća na ponovno odlučivanje.
Doktor pravnih nauka i dekan Fakulteta za državne i evropske studije (FDES) Đorđije Blažić, kazao je da čin raspuštanja parlamenta označava prestanak mandata svim poslanicima, odnosno faktički prestanak rada najvišeg zakonodavnog doma.
”Jer kad nešto raspustite, to više ne postoji. Mi nemamo adekvatna sistemska rješenja za ovu situaciju kad je riječ o parlamentu, kao što imamo za Vladu, jer Ustav jasno propisuje da ona nastavlja s radom do izbora nove. Iz jednostavnog razloga – jer život ne može da stane. Što se tiče Skupštine, Ustav je regulisao samo jednu odredbu, ali isključivo ako je u pitanju ratno ili vanredno stanje. Nemamo analognu situaciju da Skupština nastavlja s radom do izbora nove. Formalno-pravno posmatrano, više nemamo Skupštinu. Međutim, ciljanim tumačenjem se može izvući zaključak da nastavlja s radom kao vršilac dužnosti (v. d.). Ovo je sada v. d. Skupština i v. d. poslanici. Dakle, oni nisu poslanici, već samo vrše njihovu dužnost i nemaju njihov status”, objašnjava on.
Blažić tvrdi da stoga ne stoji objašnjenje šefice parlamenta Danijele Đurović da zakonodavni dom može da radi jer je Zakonom o izboru odbornika i poslanika propisano da mandat poslanicima prestaje konstituisanjem novog skupštinskog saziv nakon izbora.
“Daleko od toga da to stoji, jer – čemu onda smisao raspuštanja parlamenta?”, pita on.
Predsjednica Skupštine tvrdi da su poslanici “u potpunosti u mandatu” sve dok ne bude konstituisan novi skupštinski saziv, navodeći da je to “praksa i u nekim drugim državama, i to članicama EU”.
Ona ističe da je Đukanovićevo odbijanje da proglašava usvojene zakone “neprihvatljivo ponašanje”, poručujući da očekuje od novoizabranog šefa države Jakova Milatovića da nakon inauguracije donese ukaze o zakonima.
Blažić ocjenjuje da bi Skupština trenutno mogla da obavlja isključivo “nužne poslove”, kako bi se održalo redovno stanje do izbora. To, prema njegovim riječima, znači da ne može da donosi zakone, niti druge propise.
“Jedino može da obavlja neke tekuće poslove, ali ključne ustavne nadležnosti ne bi mogla da obavlja. Po tumačenju predsjednice Skupštine da poslanicima mandat prestaje po članu 14 Zakona o izboru odbornika i poslanika, imali bi nešto što je sistemski neprihvatljivo. Raspuštena Skupština je završena priča kad su u pitanju legalitet i legitimitet. To su partitokratska tumačenja poslanika koji sjede u Skupštini, jer time žele da zaštite svoje interese”, podvlači on.
Dekan FDES-a navodi da ne zna šta će odlazeći predsjednik uraditi ako Skupština nastavi da mu šalje zakone na proglašavanje, ali kaže da on ne bi potpisao nijedan ukaz o proglašenju.
“U pravnom sistemu, ova Skupština više ne postoji”, jasan je Blažić.
Advokat i profesor Pravnog fakulteta Univerziteta “Mediteran” Miloš Vukčević, rekao je “Vijestima” da Ustav jasno razlikuje prestanak mandata Skupštine kao kolegijalnog organa, od prestanka mandata poslanika.
“U pitanju su mandati poslanika koji prestaju danom verifikacije mandata poslanika novog saziva, shodno odredbama Zakona o izboru odbornika i poslanika, dok mandat Skupštine kao kolegijalnog tijela prestaje njenim raspuštanjem. Skupština je raspuštanjem izgubila legitimitet, i ona bi trebala da se uzdrži od donošenja zakona i vršenja drugih poslova iz svoje redovne nadležnosti”, smatra on.
Vukčević je, za razliku od Blažića, imao drugačije tumačenje u vezi sa tim da li bi Đukanović morao da potpiše izglasane zakone.
“Iako se radi o nelegitimnoj i raspuštenoj Skupštini, ocjenu ustavnosti zakona koje ona donosi i poslove koje vrši može cijeniti samo i isključivo Ustavni sud, pa je predsjednik dužan da proglasi ponovo izglasani zakon, dok Ustavni sud može i samoinicijativno, po službenoj dužnosti, provjeravati ustavnost tako donesenih zakona i poslova koje vrši Skupština kojoj je ukazom predsjednika prestao mandat”, podvlači on.
Predsjednikov savjetnik za ustavni sistem i pravna pitanja Boris Bastijančić saopštio je u srijedu da bi Đukanović u slučaju proglašenja usvojenih zakona, legitimisao rad raspuštene Skupštine, odnosno delegitimisao ukaz o njenom raspuštanju.
Među propisima dostavljenim Đukanoviću nalazi se i izmijenjeni Zakon o lokalnoj samoupravi, koji je, s obzirom na to da je opet izglasan, predsjednik po Ustavu dužan da potpiše.
Skupština i njena tijela radili su prethodnih dana, a druga sjednica proljećnjeg zasjedanja počela je u utorak, kad su usvojena tri “berlinska sporazuma”, koji građanima država zapadnog Balkana olakšavaju putovanja, studiranje i posao.
Vukčević: Sudija izvjestilac je bio u pravu
“Ustavni sud nije juče donio odluku o tome da razmatra inicijativu za ocjenu ustavnosti Đukanovićevog ukaza o raspuštanju parlamenta, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio potrebnu većinu”, saopšteno je iz te institucije.
Prema saznanjima “Vijesti.me”, troje sudija (Desanka Lopičić, Dragana Đuranović i Budimir Šćepanović) glasalo je da se odbije razmatranje inicijative, dok je ostalo troje (Snežana Armenko, Momirka Tešić i Milorad Gogić) bilo protiv. Ustavnom sudu nedostaje jedan sudija, a za donošenje odluka potrebni su glasovi četvoro njih.
Sutkinja izvjestilac Lopičić predložila je da se inicijativa parlamentarne većine odbaci jer je Đukanovićeva odluka pojedinačni pravni akt. Ona smatra da ukaz o raspuštanju Skupštine nije propis, i da ga Ustavni sud ne može ocjenjivati.
S druge strane, sudije koje su glasale za razmatranje inicijative, smatrale su, prema saznanjima “Vijesti”, da je ukaz opšti akt, jer ga predsjednik nije donio u svoje ime, već u ime građana, i da on proizvodi pravno dejstvo jer su raspisani izbori.
Ustavni sud je prije tri godine odbacio inicijativu jedne NVO koja je osporavala zakonitost zakazivanja parlamentarnih izbora za 30. avgust 2020, ocjenjujući da je odluka o raspisivanju izbora pojedinačni pravni akt.
Miloš Vukčević kaže da ga je iznenadila odluka Ustavnog suda:
”…Sudija izvjestilac je bio u pravu, i da su ostale sudije trebalo da prihvate njegov predlog, jer nema dileme da je ukaz predsjednika pojedinačan pravni akt. Pravno je neutemeljena argumentacija da ukoliko Ustavni sud ne bio mogao da razmatra ustavnost ukaza predsjednika, to bi moglo dovesti do samovolje predsjednika i nemogućnosti njegove kontrole jer isti može donositi ukaz o raspuštanju Skupštine kad god mu se prohtije. Ovakvo stanovište je duboko pogrešno, jer shodno članu 98 Ustava Skupština može protiv takvog ‘samovoljnog’ predsjednika podnjeti predlog za pokretanje postupka za utvrđivanje da li je povrijedio Ustav, te istog razrješiti dužnosti ukoliko Ustavni sud utvrdi da je povrijedio Ustav”, navodi on.
On tvrdi da bi to mogla učiniti i “raspuštena” Skupština jer je jasno da se radi o nužnom i neophodnom poslu koji ne trpi odlaganje jer se, kako objašnjava, “štiti ustavni poredak zemlje od neustavnog i samovoljnog ponašanja predsjednika”.
“Uzimajući u obzir činjenicu da Ustavni sud nije donio odluku o inicijativi za ocjenu ustavnosti ukaza predsjednika, isti ostaje na pravnoj snazi, a Skupština ostaje da bude raspuštena i 11. juna očekuju se parlamentarni izbori u skladu sa odlukom koju je donio predsjednik”, zaključuje Vukčević.
