Svjedoci smo sve učestalijih događaja gdje ljudi svirepo ubijaju ili muče životinje. Neki lutalice, neki svoje pse, a mnogi napadaju i ljubimce poznanika ili komšija.
Na području Republike Srpske u toku 2022. godine evidentirano je 12 krivičnih djela mučenje i ubijanje životinja, za koje je podneseno 11 izvještaja protiv devet lica, potvrđeno je za “Nezavisne novine” iz MUP-a Republike Srpske.
Da je ovo problem u kome se ne govori dovoljno i koji predstavlja ozbiljan problem u društvu, smatraju predstavnici udruženja za zaštitu životinja, kao i psiholozi.
Podsjećanja radi, prije nekoliko dana evidentirana su dva slučaja svirepog ubijanja vlasničkih pasa, u Glamočanima i Prnjavoru. Tako je M.G. iz Laktaša osumnjičen da je u Glamočanima ubio psa u vlasništvu M.G. ispred njegove kuće. Njega su uhapsili pripadnici Policijske uprave Banjaluka zbog sumnje da je počinio krivično djelo mučenje i ubijanje životinja. Nakon završene kriminalističke obrade pušten je na slobodu i protiv istog je podnesen izvještaj OJT Banjaluka zbog počinjenog krivičnog djela, naveli su tada iz policije.
Skoro identična situacija dogodila se u Prnjavoru, u Gornjim Štrpcima, gdje je nepoznata osoba ubila psa, što je Policijskoj stanici Prnjavor prijavljeno od strane vlasnika.
Da su ovakvi šokantni događaji sve češća pojava, ali svi ne dobiju medijsku pažnju, jer jednostavno nisu evidentirani, smatra Anđela Španović, predsjednica Udruženja za zaštitu životinja “Wag Wag” iz Banjaluke.
“Iduće sedmice svjedočiću u sudu u slučaju zlostavljanja i mučenja životinja i to je velika prekretnica za nas kao udruženje. Svaki prijavljeni i procesuirani slučaj je uspjeh, ali, nažalost, organi vlasti nemaju dovoljno sluha. Što se tiče konkretnog zlostavljanja životinja, problem je i u tome da ono što se na Balkanu smatra za vlasničko držanje životinje je u stvari vid zlostavljanja. U našem mentalitetu smatra se normalnim držanje ljubimca na lancu od metar i hranjenje otpatcima”, navodi Španovićeva.
Smatra da bi ljudi možda i više prijavljivali zlostavljanje životinja, ali su skeptični i nemaju povjerenje u rad institucija.
“Ako nema prijava, nema ni reakcije. Čak i ako institucije ne rade svoj posao, mora ih se na neki način podstaći da rade, a to je nemoguće bez prijavljivanja. Tu opet upadamo u začarani krug i opstaje kompletan nedostatak empatije. Nadležni organi, ako mogu, ako slučaj nije odjeknuo u medijima, uvijek gledaju pod bilo kojim izgovorom da izbjegavaju suočavanje i rješavanje problema zlostavljanja životinja”, kaže Španovićeva.
Da je mučenje i ubijanje životinja indikator ozbiljnih psihičkih problema kod pojedinaca, potvrdio je za “Nezavisne novine” banjalučki psiholog Aleksandar Milić.
“To je pokazatelj neuravnoteženosti kod ljudi sa simptomatologijom koja podsjeća na psihopatije, a to znači nedostatak empatije prema životinjama, što se može prenijeti i na nedostatak empatije prema ljudima i može usloviti grubo i nasilno ponašanje i prema ljudima. To su samo neki elementi psihopatije, pored egoizma, koji samozadovoljava svoje potrebe, nema mogućnosti da odlaže svoje zadovoljstvo i na kraju ne predviđa određene posljedice. Dakle, imamo simptomatologiju sadizma, iživljavanja nad tuđim patnjama i mukama i uvijek nam je dijagnostika i indikator da osoba ima predispozicije za nasilno ponašanje i prema ljudima”, tvrdi Milić.
Činjenicu da mnogi ljudi ne prijavljuju nasilnike koji zlostavljaju životinje, ugrožavaju prirodu, narušavaju javni red i mir objašnjava nedovoljno razvijenom opštom i socijalnom kulturom reagovanja na sve što je nenormalno.
“Mi nemamo tu kulturu da reagujemo, dojavimo, izmičemo se iz toga da ne bismo postali akteri. Srećom, postoji mogućnost anonimnih prijava, na koje policija interveniše. U društvu treba razvijati naviku, potrebu i interes da se prijavljuju takve vrste nasilja. U širem pristupu populacije toga nedostaje, ali, srećom, preko medija imamo priliku da ukažemo na te probleme”, zaključio je banjalučki psiholog i dodao da roditelji moraju reagovati i potražiti savjetodavnu pomoć ako kod djece uoče nasilno ponašanje prema životinjama.
Krivični zakonik Republike Srpske za ubistvo životinje predviđa novčanu kaznu ili zatvor do dvije godine.
“Prema članu 390. KZ RS, ko životinje teško zlostavlja ili ih izlaže nepotrebnim ili dugotrajnim patnjama ili stradanjima ili ih suprotno propisima ubija, razara njihova staništa u većoj mjeri ili na širem prostoru, biće kažnjen novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine. Ako je došlo do uginuća većeg broja životinja koje pripadaju posebno zaštićenim životinjskim vrstama, učinilac će biti kažnjen kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ako su ova djela učinjena nehatno, učinilac će biti kažnjen kaznom zatvora do šest mjeseci, odnosno novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine”, naveli su iz MUP-a RS za “Nezavisne novine”.
