Da se pandemija ipak desila i ostavila brojne posljedice, dobre i loše, podsjetio nas je ovih dana slučaj Novaka Đokovića kojem SAD ne dozvoljavaju učestvovanje na tamošnjim turnirima s obzirom da nije vakcinisan. I to je, može se reći, jedina ozbiljnija posljedica. Uz sjećanje na sve preminule.
Pitali smo stručnjake šta je pandemija, čiji kraj Svjetska zdravstvena organizacija još nije odsvirala, promijenila u životima ljudima i koje je posljedice ostavila.
Neizvjesnost
Epidemiolog u Institutu za javno zdravstvo RS Jelena Đaković Dević objašnjava za “Glas” da su prognoze u svakom trenutku pandemije bile veoma neizvjesne, pogotovo kada su se odnosile na duži period kao što je slučaj s takozvanom “novom normalnosti” o kojoj se mnogo govorilo.
– Virus je bio nepredvidiv i to je u više navrata pokazao. Mi u Institutu kada smo govorili o određenim projekcijama one su uvijek bile bazirane na tada dostupnim dokazima i procjenama međunarodnih organizacija, koje su imale i imaju mnogo više podataka da mogu donositi zaključke – rekla je Đaković Dević.
Ona je istakla da su mjere tokom pandemije prilagođavane epidemiološkoj situaciji te da je bilo jasno da lokdaun i druge restriktivne mjere u vezi s kretanjem stanovništva, koje su bile aktuelne na samom početku pandemije, neće biti primjenjive na duže staze jer bi prouzrokovale probleme druge vrste.
– Otkrivanjem karakteristika virusa učili smo svi pa smo tako vremenom korigovali i prilagođavali i same mjere koje su uvijek imale za cilj da smanje rizike od zaražavanja. Danas, u ovoj fazi pandemije, naša preventivna strategija bazira se na mjerama koje se sprovode isključivo u zdravstvenim i ustanovama socijalne zaštite. Što se tiče stanovništva, trenutno nemamo mjera koje se odnose na kompletnu populaciju – kazala je Đaković Dević i dodala da se i danas na ulicama, domovima zdravlja i bolnicama mogu sresti pojedinci sa zaštitnim maskama, te da ljudi na osnovu svog zdravstvenog stanja treba da odluče koji model prevencije da primjenjuju i kada.
Đaković Dević navodi da je pandemija dokazala da je saradnja na globalnom nivou, ali i unutar zemlje presudna, kao i da zdravstveni sektor Srpske ima kapacitete da svoju organizaciju u veoma kratkom vremenu prilagodi različitim režimima rada.
– Prilagodljivost sistema bila je veoma važna, pokazali smo da to možemo. Zdravstveni radnici, kao najvažniji resurs u pandemiji, podnijeli su veliki teret u borbi za svaki život. Što se života ljudi tiče, smatram da smo vremenom razvili veću empatiju jer smo u nekim situacijama, mnogo češće nego ranije, razmišljali o uticaju našeg ponašanja na zdravlje osoba oko nas – priča Đaković Dević.
Kada je riječ o negativnostima, Đaković Dević kaže da još nisu rađena istraživanja na osnovu kojih bi mogli argumentovano govoriti o direktnim negativnim posljedicama pandemije.
– U prethodnom periodu kada je epidemiološka situacija bila nepovoljna određeni procesi u samom zdravstvenom sistemu nisu mogli teći uobičajenom dinamikom, kao što su preventivni i kontrolni pregledi kod pacijenata s hroničnim bolestima. Takva situacija bi mogla eventualno dovesti do pogoršanja stanja s hroničnim nezaraznim bolestima, a moguće je da se jave određeni mentalni problemi pacijenata – navodi Đaković Dević.
Pobjeda
Sociolozi navode da pandemija gotovo ništa bitno nije promijenila u životima ljudi kako su to stručnjaci ranije prognozirali.
– Priče da će virus proizvesti jedan novi stil života, dati socijalnu distancu, oprez nisu se obistinile i smatram da je dobro što nije došlo do toga, što smo se vratili ranijim obrascima življenja. Time je pojedinac ali i kompletno društvo pobijedilo pandemiju – smatra sociolog Drago Vuković.
On je podsjetio da se takođe nisu obistinila očekivanja stručnjaka u jeku pandemije, koji su smatrali da će lokdaun okrenuti ljude jedne prema drugima i ojačati instituciju porodice.
– Prema istraživanjima koje imamo danas desilo se potpuno suprotno. Došlo je do krize u odnosima unutar porodice, mnogo brakova se raspalo, a povećalo se i nasilje u porodici. Način života koji smo imali tokom korone razotkrio je realno stanje naših društvenih grupa i pokazao suštinski problem moderne porodice odnosno nerazumijevanje i netoleranciju. Ljudi sada, a i prije korone, provode mnogo vremena mimo kuće i nisu bili u stvarnom doticaju s realnim problemima koje je brz život prikrivao, a kada su se određeno vrijeme našli zatvoreni u kuće problemi su eskalirali – pojašnjava Vuković.
Sve više izražena komunikacija na internetu, koja ustupa mjesto živom razgovoru jeste, prema riječima Vukovića, problem sajber društva, a ne posljedica pandemije.
– Pojava virusa jeste stimulisala nove platforme komunikacije i tada smo zaista spoznali sve dobre strane onlajn svijeta. Uspijevali smo završiti brojne poslove od kuće pa čak i držati nastavu studentima, đacima, vođeni su i poslovni sastanci onlajn što se i danas primjenjuje. Međutim, naš život se zbog interneta ne razvija u dobrom pravcu. Poprilično smo se otuđili, više komuniciramo s telefonom nego s osobom pored sebe. Ta otuđenja će se nastaviti jer globalni trendovi devalviraju ulogu društvenih grupa. Čak i vjera i religija se prilagođavaju toj sajber zajednici pa se i crkva za vjernike bori na mrežama – zaključuje Vuković.
Oprez
Psiholozi pojašnjavaju da su se ljudi kako u prvim mjesecima prilagodili donesenim mjerama, tako se i danas ponašaju kao da se ništa nije dešavalo početkom te 2020. godine.
– Ljudi situaciono doživljavaju sve informacije, a te s početka pandemije virusa korona bile su razorne. Ljudi su na samom startu pandemije imali velika ograničenja, sputavanja, nemogućnost kontaktiranja. Ne možemo reći ni da je to sve kratko trajalo. Međutim, čovjek se svemu prilagodio. Kako smo se tada brzo adaptirali na sve donesene mjere, tako smo se postepeno i vratili u običajne tokove života. Sada nas možda najviše na virus korona podsjete one medicinske maske koje vidimo da nose samo medicinski radnici – rekao je psiholog Aleksandar Milić.
Naglasio je da je ipak na kraju kod ljudi ostao oprez po pitanju prisnosti.
– Mi kao narod imamo pretjeranosti po pitanju grljenja, ljubljenja. Sada nakon svega, ostao je oprez. To je, bar s moje strane, pozitivno jer zaista znamo pretjerivati na polju prisnosti. Možemo reći da nakon tri godine ljudi imaju kulturniju distancu – rekao je Milić.
Naglasio je i da korona nije ostavila, kako se predviđalo, velike posljedice po mentalno zdravlje ljudi.
– Tamo gdje nema aktivnosti zdravlje nam je više na udaru. Imamo daleko više drugih životnih faktora koji utiču na mentalno zdravlje, od toga gdje su ljudi odrasli, kakve su uslove življenja imali, kolika je okupiranost određenim afinitetima… Gdje vlada pasivnost i mentalno zdravlje je narušeno – pojašnjava Milić.
Onaj strah koji je vladao po pitanju komunikacije i okupljanja ljudi, Milić ističe, nije se učvrstio.
– Taj strah je iščezao i nestao. Možda je taj strah ostao samo kod onih koji su osjetljivi, krhki i ranjivi i skloni strahovanju. I u praksi vidim da se ljudi ne žale na te okolnosti, već na sasvim druge koje narušavaju mentalno zdravlje – zaključio je Milić.
Ekonomski osvrt
Pandemija koja je na ovim prostorima počela u martu 2020. godine donijela je do tada neviđena pravila u ekonomskom ponašanju, pojedinca, porodice, privrede i države. Većina starih ekonomskih škola, tradicionalnih modela upravljanja bila je nespremna na izmjenu događaja koji utiču na ekonomsku aktivnost. Monetarne i fiskalne politike, kao instrumenti upravljanja ekonomskim aktivnostima bilježe povlačenje poteza očajnika.
– Vrijeme i svijet su bili očajni da očuvaju nivo ekonomske aktivnosti, život čovjeka, dostignuti stepen životnog standarda, stabilnost budžeta, solventnost privrede. Jedna od karakteristika ovog vremena jeste početak deglobalizacije svjetske ekonomije. Pronalazak vakcine, priznavanje jedne, nepriznavanje druge, stvorile su osnov za dodatnu polarizaciju svijeta – navodi ekonomista Saša Stevanović.
Lekcija u kojoj je svaka zemlja ostavljena za sebe, trka za vakcinom, protekcionizam bili su vidljiviji jer je u pitanju bilo zdravlje, u pitanju je bio život.
– Uticaj medijskog narativa, problem medijske pismenosti, nedostatak kritičkog mišljenja, izražena podjela društva na vakcinisane i nevakcinisane dale su obrise na ekonomsko ponašanje pojedinaca. April 2020. godine je mjesec koji je na ovim prostorima pokazao pun kapacitet stajanja svijeta. Mnogi od nas su se osjećali kao dječak iz bajke “Pale je sam na svijetu”. Ukoliko je bilo organizovano, onda se uspjelo. Svijet je stao, strah je zavladao. Sumnja u sebe, sumnja u druge. Pitanje ljudskih vrijednosti. Čak se i u okviru jedne porodice dijelilo na vakcinisane i nevakcinisane – naveo je Stevanović.
Nivo ekonomske aktivnosti u drugom kvartalu 2020. godine zabilježio je pad od šest odsto, što je do tada neviđena situacija.
– Stvorena je nova normalnost, smanjen je broj posjeta tržnim centrima, ljudi su se počeli okretati prirodi, razmišljati o sudbini života u gradovima, predavanja na fakultetima izvođena su onlajn, sistem obrazovanja se mijenjao kao nikad dotad, uticaj digitalizacije je povećan izloženosti sajber riziku takođe, ali i uloga porodice i zajedništva, odvajanje od konzumerizma – dodao je Stevanović.
Kao i svaka kriza na ovim prostorima do izražaja je došlo ono što svi vjerovatno imamo u podsvijesti, a to je da u teškim vremenima možemo računati samo na sebe, na sopstvene resurse i pamet.
– Različiti mehanizmi koordinacije su zakazali, jer nadnacionalno ne može odreagovati dovoljno brzo i efikasno. U kratkom periodu potrebno je odreagovati, a pomoć sa strane je obično uslovljena nekim ciljevima zasnovanim na analizama koje su često pogrešne. Barem ako je vjerovati projekcijama naših najznačajnijih eksternih partnera. Uticaj krize na ekonomsku aktivnost bio je precijenjen, a oporavak potcijenjen. Radna mjesta su se očuvala, javni budžeti su bili stabilni, solventnost privrede očuvana, bankarski sistem nastavio da funkcioniše – kazao je Stevanović.
Naglasio je da je ekonomski sistem funkcionisao dobro, mjere su bile efikasne, na dizajniranje se nije mnogo čekalo, vukli su se hrabri potezi, na kritike predstavnika tradicionalnih ekonomskih škola i tradicionalnih ekonomskih modela se nije mnogo obaziralo, mjere su bile dizajnirane da jačaju društvenu koheziju.
– Cijena koja je plaćena za sve mjere je isplaćena već iduće godine. Većim javnim prihodom, većim profitom. Ako posmatramo Globalni indeks normalnosti časopisa “Ekonomist”, već u septembru 2022. godine svijet je vraćen u normalnost. Poruka je: ljudi nastavljaju da rade, ali na drugim mjestima – poručio je Stevanović.
Sve više se zagovara rad izvan kancelarija, skraćenje radne sedmice.
– Početak pandemije je početak kraja globalizacije, liberalizacije, deregulacije, ono što je generacija kojoj pripadam učila u školama. Rat u Ukrajini je sredina tog kraja – zaključio je Stevanović.
Vakcinacija
Jelena Đaković Dević kaže da “kovid 19” i dalje cirkuliše u populaciji, ali da ne postoji trend pogoršanja i rasta broja hospitalizovanih pacijenata jer su sada karakteristike bolesti drugačije, radi se o soju koji ima veću mogućnost zaraze, ali ne izaziva teške kliničke forme.
– Građani Srpske i dalje imaju mogućnost da se vakcinišu, imamo na raspolaganju vakcine, ali zainteresovanost stanovništva u ovom trenutku je vrlo mala. Uglavnom se sporadično vakcinišu osobe koje dolaze na treću ili četvrtu dozu te pojedinci koji moraju putovati, s tim da je mali broj zemalja koje zahtijevaju vakcinaciju kao dokaz – navela je ona.
Vanredna situacija
Fond zdravstvenog osiguranja RS od 13. marta 2020. godine, otkako traje pandemija, finansira zdravstvene usluge za sve građane u javnim zdravstvenim ustanovama, kako osigurane tako i one neosigurane.
– Ova odluka je još na snazi i biće dok traje vanredna situacija u Srpskoj – kazali su u Fondu zdravstva.
Po tome je RS jedinstvena u regionu, budući da fondovi zdravstvenih osiguranja susjednih zemalja ne finansiraju zdravstvene usluge za neosigurane građane u pandemiji virusa korona. Trošak Fonda otkako je ova odluka na snazi, pa do kraja 2022. godine, samo za neosigurane građane koji su koristili zdravstvenu zaštitu iznosi 150 miliona KM.
