Ustavni sud BiH usvojio je apelaciju Mire Ćajić sa Sokoca i utvrdio da odluka Republičkog štaba za vanredne situacije RS o obaveznom nošenju zaštitne maske u zatvorenom prostoru, predstavlja kršenje prava na „privatni život“.
Ustavni sud BiH usvojio je apelaciju Mire Ćajić sa Sokoca i utvrdio da odluka Republičkog štaba za vanredne situacije RS o obaveznom nošenju zaštitne maske u zatvorenom prostoru, predstavlja kršenje prava na „privatni život“.
Sud je obrazložio da je u slučaju donošenja ove mjere od strane Republičkog štaba izostalo aktivno učešće najviših organa zakonodavne i izvršne vlasti Republike Srpske.
“Ustavni sud je zaključio da miješanje u osnovna ljudska prava i slobode garantovane Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, koje je izvršeno osporenim zaključkom Republičkog štaba za vanredne situacije, kao uskog segmenta izvršne vlasti, o obaveznom nošenju zaštitne maske u zatvorenom prostoru, predstavlja kršenje prava na ‘privatni život’ kada je u slučaju donošenja i preispitivanja naređene mjere izostalo aktivno učešće najviših organa zakonodavne i izvršne vlasti Republike Srpske“ stoji u odluci Ustavnog suda BiH koju je donijelo Veliko vijeće na sjednici održanoj juče.
Apelantica Mira Ćajić sa Sokoca u aprilu ove godine podnijela je apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojem je ocijenila da je Republički štab svojim zaključkom prekoračio odredbe „zakona, Ustava RS i Ustava BiH“, zbog kojeg ona trpi nenadoknadivu svakodnevnu štetu.
Ona je navela i da zakoni koji su navedeni u preambuli spornog zaključka (Zakona o zaštiti i spašavanju stanovništva u vanrednim situacijama i Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti) nemaju određen i definisan pojam izraza „zaštitna maska“, odnosno da zakon ne prepoznaje pojam „zaštitna maska“.
Takođe se navodi i da su mjere u suprotnosti sa odredbama Zakona o zaštiti potrošača BiH i RS, kojima je trgovcu zabranjena diskriminacija bilo kojeg potrošača, budući da se mjerama građane prisiljava i ucjenjuje sa nošenjem maske, odnosno ukoliko to ne žele bivaju uskraćeni za pružanje usluge.
Ocijenila je i da su takve mjere „apsolutno nekorektne i nepredvidive“.
„S tim u vezi se apelantica referira i na praksu Osnovnog suda u Sokocu u kojem je, kako navodi, lice koje nije koristilo medicinsku masku oslobođeno prekršajne odgovornosti i prekršajni nalog stavljen van snage, jer djelo za koje se tereti nije prekršaj“, stoji u opisu navedene odluke Ustavnog suda BiH.
Osim toga Ćajić navodi i da Narodna skupština RS nije proglasila vanredno stanje u slučaju epidemije kako je to propisano Ustavom RS , već da je Vlada RS kao izvršna vlast nezakonito uzurpirala nadležnosti Narodne skupštine RS i svojom odlukom proglasila vanredno stanje i imenovala Republički štab za vanredne situacije.
U nastavku je apelantica na opširan način argumentovala „nepostojanje opravdanosti i korisnosti nošenja maski“, a tvrdila je i da donosilac odluka nije ponudio „dokaze o neophodnosti i proporcionalnosti mjera“ i drugo.
Obrazlažući svoju odluku, Ustavni sud BiH ističe da je sistem zaštite stanovništva od zaraznih bolesti, uključujući i kovid-19, izazov za vlasti u svim državama i da mjere koje se u takvoj situaciji nalažu nesumnjivo ograničavaju niz ustavnih prava, kao i da Evropska konvencija i Evropski sud za ljudska prava ne zabranjuju a priori uvođenje takvih mjera, naprotiv.
Nadalje, apostrofira se da je u konkretnom slučaju u vezi obaveze nošenja zaštitnih maski u zatvorenom prostoru koju je donio Republički štab u RS, „sagledan u odnosu na donosioca naredbi, a ne njihov sadržaj“.
„U konkretnom slučaju je izostala neophodna uloga zakonodavne i najviše izvršne vlasti, budući da su u demokratskom društvu, ovako značajne mjere, iako usmjerene na zaštitu zdravlja, nakon dužeg perioda postojanja opasnosti-pandemije, i kada je neizvjesno njeno trajanje, moraju biti pod stalnom kontrolom zakonodavne vlasti i uz učešće najvišeg organa izvršne vlasti. Dakle, trebalo bi da sa njihove strane budu procjenjivane, odobravane i kontinuirano provjeravane“, navodi Ustavni sud BiH.
U odluci se zaključuje da – Ustavni sud smatra da je (ne)postupanje javnih vlasti, a primarno Narodne skupštine RS i Vlade RS, u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u suprotnosti sa osiguranjem poštovanja garancija obuhvaćenih pravom na „privatni život“.
„Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaj, donošenjem osporenog zaključka Republičkog štaba za vanredne situacije, došlo do kršenja prava na ‘privatni život’“, istaknuto je.
