Srpska je prezadužena, a najavljeno povećenje plata i smanjenje poreza predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića je simbolično, naspram rastra cijena u stvari je ništa, rekao je ekonomski analitičar Zoran Pavlović gostujući u rubrici Bez uvijanja jutarnjeg programa BN televizije, navodeći da Vlada nije napravila potrebnu uporednu tabelu.
„Uzmete prosječnu platu i kažete to je sada opterećenje sa 32,8%, a ovo je sa 31%. Kada se uzme u obzir da je ta stopa u bruto plati, onda će to iznositi negdje oko 3,5% na neto platu. To zanči da ako neko ima platu od 600km onda će na tu platu biti oko 18 maraka.
Ugrubo rečeno. Bilo bi dobro kada bi Vlada zasla sa konkretnim primjerima šta će za nekog značiti to povećanje, odnosno da praktično shvatimo koliko će se više napuniti sredstava u fondovima je rće kad god je manje opterećenje na platu poslodavac više isplatiti preko računa, a manje u kovertu.
To je jedna igra između privrede i vlasti gdje treba naći pravu mjeru kada možemo da smanjimo opterećenje a da kao rezultata dobijemo više novaca u fondovima“, rekao je Pavlović.
Došlo je do poskupljena na svjetskom tržištu.
„Poskupljena kod nas su drastična, povećanje plata je simbolično“.
Na pitanje da li je Republika Srpska prezadužena, Pavlović ogdovara:
„Jeste. Uzećemo primjer mladog bračnog para koji je kupio stan. Oboje su radili i u jednom momentu jedna plata je bila otplata kredita, a druga za život. Dobili su djecu i onda se desilo da je jedno od njih dvoje ostalo bez posla. Kako preživjeti sa jednom platom i kreditom i djecom?
To znači da se nalazimo u situaciji da je Republika Srpska po svim standardima koji se koriste za sve razvijene evropske zemlje u situaciji da nije prezadužena, ali ako uzmete u obzir da je naš BDP po stanovniku na nivou između 3,4 hiljade maraka, to je značajno manje nego u bilo kojoj zemlji u Evropi. Tako da standardi zaduženja na te mlate plate su u stvari jako velike.“
Autoput Banjaluka – Prijedor će graditi Кineska firma “Šandong”, a Republika Srpska će im u idućih 30 godina plaćati godišnju naknadu za raspoloživost autoputa u iznosu od 32,5 miliona evra. Taj iznos treba da bude obezbijeđen od naplate putarine na svim autoputevima u RS, a ako to ne bude dovoljno, ostatak će biti obezbijeđen iz Budžeta RS.
Кinezi će, s druge strane, plaćati godišnju naknadu od pet odsto od prihoda ostvarenih obavljanjem koncesione djelatnosti, odnosno od iznosa prikupljene putarine.
Pavlović kaže:
„Ovaj ugovor je klasični ugovor javno privatnog partnerstva. S jedne strane imamo koncesiju. Država da kocesiju da neko napravi autoput i on će ga koristiti sljedećih 30, 50 ili 100 godina i sve će to naplatiti kroz putarinu. Naš zakon o koncesijama je definisan da je maksimalni rok 30 godina što je neodrživo za autoputeve.
Pošto je procjena da se taj novac neće moći prikupiti, kineska firma je tražila da nedostajuća sredrstva uplati Vlada Republike Srpske. To je prihvaćeno, ali u tom slučaju je javno prvatno partverstvo, to nije koncesija gde država nema nikakvu obavezu osim od koncesinara zato što mu je ustupila pravo izgradnje i naplate putarine. Zašto je prihvaćeno kao koncesija ja zaista ne znam. Nije sporno ni što je javno privatno partrstvo, ali onda to ima drugu metodologiju i takav ugovor mora odobriti Ministarstvo finasija. Znači postoji drugi problem…“
