Posljednje sedmice svog mandata obilježenog aferama i skandalima šefica bh. diplomatije Bisera Turković provešće u promociji same sebe o državnom trošku.
U vrijeme dok čitate ovaj tekst Turković se sprema na put u Barcelonu, odakle bi trebala za Njemačku, piše Inforadar. Njihov tekst u nastavku prenosimo u cijelini.
Prije Njemačke nepozvana je putovala na svoju omiljenu destinaciju – Katar (u kojem ima razvijene biznise i gdje je ranije dogovarala prodaju oružja namjenske industrije u poluprivatnom aranžmanu, op.a.), slikala se na otvaranju Svjetskog prvenstva u fudbalu, posjetila sina Alija, inače uposlenika bh. ambasade kojom trenutno rukovodi njen stranački kolega Abdulah Skaka (čovjek također poznat po skandalima), i to sve kao ministrica vanjskih poslova, o državnom trošku.
Sve se odigrava u trenutku okom vidljivog urušavanja bh. diplomatije, kojom Turković kao istaknuti kadar SDA rukovodi posljednje četiri godine, i njenog tihog sukoba sa liderom DF-a i članom Predsjedništva BiH Željkom Komšićem i njegovim kadrovima i ambasadorima.
Samo u posljednjih tridesetak danas svjedočili smo dvjema velikim aferama i srozavanju ionako upitnog ugleda države u međunarodnim okvirima, za šta ključnu krivicu snosi i Turković kao šefica diplomatije. Najprije zbog antiameričkog i antizapadnog govora ambasadora Svena Alkalaja u Vijeću sigurnosti UN (Komšićevog kadra) i dijeljenja stavova s Rusijom o visokom predstavniku i statusu OHR-a (makar je Alkalaj iznio i dio istine govoreći o izmjenama Izabornog zakona), a onda i zbog skandaloznog glasanja u pogledu međunarodne osude režima u Iranu i svega što se dešava u ovoj velikoj zemlji.
Podsjećamo da je Bosna i Herecegovina, zahvaljujući uputama Željka Komšića i indolenciji Bisere Turković (koja je usred promocije svoje knjige), ostala na liniji nezamjeranja režimu u Iranu te od svih evropskih država jedina zauzela neutralan stav i tako stala uz bok Angole, Burundija, Butana, Benina, Čada, Đibutija, Etijopije, Fiđija, Gabona, Gvajane, Jordana, Mauritanije, Nepala, Tonga, Ugande, dakako Katara, i ostalih velikih svjetskih demokratija.
Na taj način Željko Komšić i Bisera Turković, preko ambasadora Alkalaja (osobe s optužnicom za vratom, također umiješane u afere i silne skandale u vrijeme dok je bio šef diplomatije) su poručili kako smatraju da nisu prekršena ljudska prava hiljada ugnjetavanih građana Irana, ubijenih žena, kao i 23 ubijene djece tokom protesta za slobodu protiv teokratskog režima.
Vratimo se sada Njemačkoj. Prema najavama iz više gradova, Bisera Turković završava posljednje pripreme za promociju svoje knjige Moj životni put u nekoliko bosanskohercegovačkih džemata u ovoj zemlji. Iako nismo uspjeli da dobijemo zvaničnu potvrdu o načinu njenog putovanja, putnim troškovima, smještaju za sebe i pratnju i svega drugog, prema ranijim iskustvima šanse da sve ovo plaća iz svog džepa, a ne našim parama, ravne su očekivanju da će Turković bilo kada državni interes biti ispred vlastitog.
Tako će naša dijaspora uživati u njenim pričama o ratu, njenoj žrtvti za ovu zemlju i mnogim drugih odricanjima kako bi svima nama bilo bolje, tokom promocije „Mog“, odnosno „Njenog“ životnog puta.
Turneja kreće 24. novembra iz Minhena, iz jednog od tamošnjih džemata, mada posljednje informacije govore da će u Minhenu Turković biti 25. novembra, za Dan državnosti.
S tim u vezi u pitanje dolazi njeno gostovanje 25. novembra, iako je ono najavljeno, u Frankfurtupod pokroviteljstvom Generalnog konzulata kojim rukovodi kompromitirana Višnja Lončar čije poslovanje upravo istražuje generalna inspekcija MVP-a (nakon pisanja Inforadara u više navrata).
Kako god, u subotu 26. novembar Bisera Turković će dijasporu u Stuttgartu obradovati svojim prisustvom i promociju svoje knjige u jednom od tamošnjih džemata, a od onoga što je potvrđeno izvjesno je još da će dan kasnije, dakle u nedjelju 27. novembra, s našim ljudima u Mainzu, također u jednom od tamošnjih džemata, evocirati uspomene o svom ratnom putu i karijeri, odricanju od usta i svega drugog, kako bi poput svog stranačkog šefa Izetbegovića i cijele stranke pomogla da i dio njih završi tamo gdje im je bolje – u Njemačkoj.
