Članovi Predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šefik Džaferović, podnijeli su Ustavnom sudu BiH zahtjeve za ocjenu ustavnosti izmjena Ustava Fedaracije odnosno Izbornog zakona BiH koje je nametnuo Kristijan Šmit.
Do sada je Ustavni sud uvijek stajao na strani stranog predstavnika, a da li će tako biti i ovaj put, kada su njegovim odlukama pogođeni interesi Bošnjaka u BiH?
Profesor Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu, Radomir Lukić, podsjeća da je Ustavni sud BiH do sada izbjegavao da ocjenjuje formalnu ustavnost bilo koje odluke visokog predstavnika koji je nadustavni faktor.
– Zbog toga što on nijednim aneksom ili Dejtonskim sporazumom nije dobio ovlaštenja koja je sam sebi prisvojio. Osim toga, on osnovu za te odluke crpi iz odluka Savjeta za provođenje mira i njegovog Upravnog odbora, koji nisu uopšte organi koje spominje Dejtonski mirovni sporazum. Oni su se navodno upuštali samo u ocjenu materijalne ustavnosti njegovih akata; dakle, preispitivali su da li su oni sadržinski u skladu sa Ustavom. Cijela ta konstrukcija, naravno, nije umna. Ali, kada su i ocjenjivali tu vrstu ustavnosti, mislim da nisu postupali kako treba. Teško se može očekivati da će i sada, u ovoj situaciji, postupiti drugačije, osim podržati odluke visokog predstavnika – kaže Lukić za Srpskainfo.
Inače, do sada smo gledali nekoliko veoma sličnih situacija, a jedna od njih bila je 13. januara 2000, kada je visoki predstavnik nametnuo Zakon o državnoj graničnoj službi BiH, nakon što PS BiH nije usvojila nacrt tog zakona.
Tada je 11 članova Predstavničkog doma BiH podnijelo Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti. Sud je 3. novembra 2000. odlučio da je zakon u skladu sa Ustavom BiH. Tadašnje obrazloženje Ustavnog suda BiH, kao i mnogim slučajevima kasnije, bilo je nevjerovatno: pravdali su se time da su i Njemačka i Austrija nakon Drugog svjetskog rata imale međunarodnog predstavnika koji je djelovao slično kao ovaj u BiH!?
– Akti koje su donosile međunarodne vlasti su često bivali donošeni u ime država pod kontrolom – piše u obrazloženju ove odluke.
Sudije su prije 22 godine još zaključile da se takva situacija svodi na neku vrstu funkcionalne dualnosti: jedna vlast jednog pravnog sistema interveniše u drugom pravnom sistemu, čime njene funkcije postaju dualne.
– Isto vrijedi i za visokog predstavnika: međunarodna zajednica mu je povjerila posebna ovlaštenja i njegov mandat je međunarodnog karaktera. U konkretnom slučaju, visoki predstavnik – čija ovlaštenja koja proizilaze iz Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Savjeta bezbjednosti UN i Bonske deklaracije, nisu podložne kontroli Ustavnog suda, kao ni vršenje tih ovlasti – intervenisao je u pravni sistem BiH, zamenjujući domaće vlasti. U tom pogledu on je, stoga, djelovao kao vlast BiH, a zakon koji je on donio je prirode domaćeg zakona, te se mora smatrati zakonom BiH – navodi se u ovoj odluci iz 2000. godine.
Podsjećamo, Kristijan Šmit nije imenovan rezolucijom SB UN i za visokog predstavnika ga, samim tim, ne priznaju Rusija, Kina, ali ni Republika Srpska. Izmjene koje je unio u zakonodavstvo i federalni Ustav veoma je teško objasniti u teoriji, a odnose se na bržu prohodnost zakona u FBiH, imenovanje predsjednika i potpredsjednika FBiH, ali i na izbor delegata u federalni Dom naroda.
Kako je u apelaciji naveo Komšić, Šmit je svojim nametnutim odlukama, u noći kada je obavljeno glasanje građana BiH, izvršio direktan udar na integritet izbornog procesa tako što je izvršio prevaru birača, koji bi eventualno drugačije glasali da su znali za nova izborna pravila, kao što je prevario i sve političke stranke i druge učesnike izbora, koji bi izvjesno ponudili drugačije izborne liste, prilagođene tim novim pravilima.
– Svojom odlukom da se koriste dva različita popisa, jedan za formiranje zakonodavnog organa vlasti i drugi popis za formiranje izvršnih organa vlasti u entitetu Federacija BiH, Šmit je učinio neviđen i nezapamćen presedan i doveo sve građane BiH u stanje pravne nesigurnosti. Posebno iz razloga što je uvođenjem „posljednjeg popisa“, ili onoga iz 2013. godine, neformalno proglasio okončanim Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma ili povratak svih prognanih u svoje prijeratne domove – navodi se u apelaciji.
Zahtjevom Džaferovića se traži utvrđivanje nesaglasnosti odredbi osporavanih amandmana i Zakona sa Ustavom BiH, prije svega u dijelu koji se odnosi na demokratsko načelo i konsekventno tome načelo vladavine prava, odnosno njegov princip pravne sigurnosti, saopšteno je iz Predsjedništva BiH.
