Sajber nasilje i govor mržnje na internetu nisu ništa manje opasni, niti manje bole od fizičkog nasilja. Naprotiv, imajući u vidu da takve poruke u internet prostoru ostaju zauvijek, oni koji su toj vrsti nasilja izloženi praktično su stalno „na meti“ i od toga ne mogu pobjeći.
Zato smo i pokrenuli kampanju “Budi drugačiji, blokiraj hejt”, kaže Sonja Davidović, ministar porodice, omladine i sporta Republike Srpske i naglašava da je sajber nasilje posljednjih godina u porastu.
Sve to ostavlja trajne posljedice na život i zdravlje mladih ljudi, kaže Davidovićeva i zato je ova kampanja ujedno i nastavak aktivnosti koje su počele još 2014. i 2015. godine u kampanji za borbu protiv mržnje na internetu.
Kampanju “Budi drugačiji, blokiraj hejt” priveli ste kraju. Jeste li zadovoljni rezultatima?
“Kada smo počinjali kampanju, želja nam je bila da što većem broju mladih ljudi prenesmo poruku da je govor mržnje neprihvatljiv način komunikacije u javnom prostoru i, zahvaljujući influenserima koji su učestvovali u promociji kampanje i svim korisnicima društvenih mreža koji su dijelili video spotove i poruke, uspjeli smo u toj namjeri. Mislim da je to važan korak, ali ne i jedini koji je potrebno učiniti. Povratne informacije koje smo dobili su odlične, ali ne možemo na osnovu broja pregleda spotova ocjenjivati da li smo uspjeli ili ne. Ono što mislim da je važno da su ti mladi ljudi koji su čulu poruku i razmislili o njoj, obradili informaciju i odlučili da govor mržnje nije njihov izbor komunikacije. To smatram uspjehom.”
Gdje je sve kampanja bila vidljiva i na koje načine ste pokušali da doprete do javnosti?
“S obzirom na to da su nam mladi ljudi bili glavna ciljna grupa, opredijelili smo se da im poruku prenesemo putem društvenih mreža uz pomoć influensera, čije mišljenje mladi uvažavaju i prihvataju. Zahvaljujem se svima koji su učestvovali u kampanji i dijelili sadržaje i dali podršku. Smatrali smo da su lične priče najupečatljivije i zato smo poslali poruku glasom ljudi koji su svakodnevno izloženi govoru mržnje na društvenim mrežama i koji mogu iz ličnog iskustva da govore o ovom problemu. Osim društvenih mreža, koristili smo sve nama dostupne kanale komunikacija, da govorimo o ovom problemu, pa smo i gostujući u tv emisijama, ali i razgovarajući sa novinarima različitih portala promovisali kampanju, njene ciljeve i upozoravili na probleme do kojih dovodi nekontrolisan govor mržnje u javnom prostoru.”
Kako mladi ljudi gledaju na takvu vrste kampanje? Koliko ste uspjeli da doprete do njih?
“Zaista smo se trudili da poruke dođu baš do njih. Zato smo se odlučili i da organizujemo okrugle stolove i panele sa mladima kako bismo u direktnoj komunikaciji s njima čuli koji su problemi s kojima se suočavaju, na koji način se ponašaju kada dođe do problema, nudili rješenja i davali uputstva na koji način da postupaju i mislim da smo zaista odradili dobar posao u tom smislu. U Srpcu sam imala druženje sa mladim ljudima s kojima sam razgovarala o kampanji, njihovom načinu razmišljanja, i moram reći da sam zaista zadovoljna i ponosna na te mlade ljude i njihovu spremnost da se uhvate u koštac sa izazovima, da potraže pomoć ali i da pomognu onima kojima je pomoć potrebna.”
Kakve su bile njihove reakcije?
“Reakcije su bile različite, ali je ocjena da je kampanja bila potrebna i da je došla u pravom trenutku, jedinstvena. Različita su iskustva mladih ljudi, nisu svi u stanju da prihvate loše komentare, uvrede i mržnju i da ih ne doživljavaju lično. Zato smo angažovali i psihologe da govore o ovom problemu i da ponude rješenja tim maldim ljudima, kako da lakše prevaziđu tej loš osjećaj. Kroz kampanju smo ponudili prvo iskustva infulensera suočenih sa govorom mržnje, pa smo prikazali kako govor mržnje izgleda kad ga izgovaraju ljudi jedni drugima u lice, kada se ne kriju iza tastatura, a potom i ponudili rješenje u smislu poruka na koji način bismo trebali komunicirati u javnom prostoru. Svako može da izabere način koji mu odgovara, ali kada smo suočili mlade ljude sa svim ponuđenim mogućnostima, pristojnost je izabrana kao najbolja opcija.”
Koliko mladi ljudi, ali i društvo u cjelini, zaista prepoznaje opasnost govora mržnje i sajber nasilja?
“Nisam sigurna da smo kao društvo još spremni da prepoznamo opasnosti govora mržnje i sajber nasilja i ozbiljnost posljedica koje ovaj vid komunikacije ostavlja na mlade ljude. Govorim o shvatanju ove pojave u javnosti. Zakon je prepoznao ove pojave i predvidio postupanja u slučajevima kada se prijavi govor mržnje, ali mislim da nam nedostaje edukacije i trudićemo se da se i ovom dijelu posvetimo u narednom periodu. Na internetu postoji bezbroj mogućnosti i čak kad djeluju bezazleno potreban je veliki oprez, a toga često nema. Često ćete čuti, izbriši komentar, blokiraj ga, šta te briga, ali nismo svi isti i ne možemo sve izbrisati. Jednom mladom čovjeku, koji još odrasta i traži svoj put, sigurno nije lako da sluša ili čita loše stvari o sebi, bez obzira od koga dolazile. Zato smatram da moramo svi zajedno, institucije, mediji, javne osobe da vodimo računa o načinu na koji komuniciramo, da edukujemo, nudimo pozitivne primjere i promovišemo uspješne i talentovane mlade ljude, kako bismo u prvi plan stavili pozitivne uzore i postepeno ‘istisnuli’ negativne.”
Jesmo li, kao društvo, spremni da se protiv toga borimo ili pred govorom mržnje na internetu radije zatvaramo oči i sjetimo ga se samo kad za sobom ostavi fatalnu posljedicu?
“Nažalost, fatalne posljedice se ne mogu sanirati i zato je važno da smo konstantno „u priči“, da govorimo o problemu, tražimo rješenja i preventivno djelujemo da bismo spriječili fatalne posljedice. Mislim da nam je dosljednost neophodna. Ne mislim da je moguće iskorijeniti govor mržnje ali sam sigurna da ga je moguće svesti na mnogo manju mjeru od ove u kojoj je sad prisutan. Za to je potreban angažman kompletnog društva i vjerujem da ćemo, korak po korak, uspjeti u toj namjeri.”
Šta sve Vaš resor radi i mimo kampanje kako bi se ovom velikom problem stalo u kraj?
“Ministarstvo se ovim problemom bavilo još 2014. godine, kada smo bili dio globalne kampanje koja je realizovana pod pokroviteljstvom Savjeta Evrope, a bila usmjerena protiv govora mržnje na internetu. U narednom periodu planiramo, u saradnji sa omladinskim organizacijama, nastaviti sa promocijom uspješnih i talentovanih mladih ljudi kao pozitivnih uzora novim generacijama. Posvetićemo pažnju i promociji volontera, ljudi velikog srca koji nesebično pomažu onima kojima je pomoć potrebna i ulažu svoje vrijeme i sve druge kapacitete kako bi bili korisni u društvenoj zajednici. Podržavamo i aktivnosti omladinskih organizacija koje se bave i promocijom zdravih stilova života kod mladih, što je definisano i Omladinskom politikom Republike Srpske za period 2022 – 2026. godina.”
Da li bi se moglo razmišljati i o nekoj vrsti kontinuirane kampanje koja bi uključivala i edukaciju protiv govora mržnje, prije svega u školama?
“Naravno. O tome smo već razgovarali i jedan je od koraka koji planiramo napraviti kada je riječ o nastavku kampanje je upravo edukacija srednjoškolaca i o tome ćemo razgovarati sa Ministarstvom prosvjete i kulture, jer smatramo da je važno da edukujemo populaciju u ovom uzrastu. Srednjoškolci provode mnogo vremena na društvenim mrežama i smatram da je važno da ih upoznamo sa svim opasnostima kojima su izloženi na internetu i načinima na koje mogu reagovati ukoliko se nađu u problemu. To je najbolji način za preventivno djelovanje.”
Na koji način se, prema Vašem mišljenju, možemo vratiti kulturi dijaloga i poštovanju različitosti?
“Najbolji način je da svako od nas pođe od sebe. Ako se svaki pojedinac potrudi da da najbolje od sebe, da pristojno komunicira, da iznosi svoje mišljenje i stav bez potrebe da uvrijedi ili ponizi drugu osobu, riješili smo problem. Naravno, ovo je jedna idilična slika koja ne postoji vjerovatno nigdje u svijetu, ali to ne znači da ne trebamo pokušavati. Sigurna sam da to možemo postići ako radimo zajedno, institucije, obrazovne ustanove, mediji. Potrudimo se da ponudimo pozitivne priče i pozitivne uzore, da promovišemo ono lijepo što imamo, a imamo mnogo toga da ponudimo. Svaki čovjek voli da mu se uputi lijepa riječ i hajde da počnemo od toga. Vjerujem da su nove generacije spremne da poštuju kulturu dijaloga i različitosti i da im treba samo malo motiva, a uspješni i talentovani vršnjaci dovoljan su motiv i inspiracija za lični napredak.”
