Stampedo na indonežanskom fudbalskom stadionu na Istočnoj Javi, u kom se do sada zna da je stradalo 125 ljudi, već je jedna od najgorih katastrofa u istoriji ovog sporta.
Ali događaji koji su se odigrali na stadionu Kanjuruhan u subotu, 1. oktobra imaju više toga zajedničkog sa prethodnim sličnim tragedijama od prostog gubitka velikog broja života.
Zajedničko za sve stadionske katastrofe je loša kontrola publike.
Stadion Nasional, Peru (1964)
Više od 300 ljudi je stradalo kad se utakmica reprezentacija Perua i Argentine pretvorila u haos poslije poništenog gola za domaćina.
Peruanski navijači izletjeli su na teren tokom utakmice za kvalifikaciju za Olimpijske igre u Tokiju 1964. godine, a policija je odgovorila ispaljivanjem suzavca u masu na stadionu Nasional u Limi.
To je dovelo do stampeda ka izlazima, koji su bili zaključani.
Zvanična brojka umrlih je 328, ali bi prava cifra mogla da bude mnogo veća, jer ne uključuje stradale u oružanoj vatri tokom sukoba navijača i snaga bezbjednosti ispred stadiona.
“Ima mnogo iskaza očevidaca o tome kako ljudi umiru od rana od metaka, ali sudija kome je dodijeljena istraga ove katastrofe, sudija Bendžamin Kastaneda, nije uspio da pronađe tijela koja bi to dokazala”, napisao je Pirs Edvards, sportski dopisnika BBC-ja, u članku iz 2014. godine za 50. godišnjicu tragedije, koja se i dalje smatra najgorom ove vrste na svijetu.
Horhe Azambuha, komandir policije koji je izdao naređenje za ispaljivanje suzavca, osuđen je na 30 mjeseci zatvora.
Sportski stadion Akra, Gana (2001)
Derbi meč Harts of ouk i Asante Kotoko, dva izuzetna popularna kluba, pretvorio se u haos u maju 2001. godine nakon što su navijači Kotoka izazvali nerede kao reakciju na preokret u rezultatu pred kraj utakmice.
Policija je reagovala suzavcem a navijači koji su nagrnuli na izlaze naišli su na zaključane kapije.
Najmanje 126 ljudi stradalo je u gužvi i to je najgora afrička fudbalska katastrofa do danas.
“Video sam mlade ljude, mlade ljude pune života, kako leže mrtvi na zemlji. Skrhan sam. Nisam mogao da prebrojim mrtve”, izjavio je tadašnji zamjenik ministra sporta Gane Džo Agri za BBC.
Zvanična istraga okrivila je policiju za prekomjernu reakciju, a šest policajaca je optuženo za ubistvo iz nehata.
Međutim, oni su oslobođeni krivice na suđenju 2003. godine, što je odluka koju je javnost u Gani većinom smatrala ispravnom, prema Polu Adomu Očereu, novinaru lokalne radio stanice Džoj FM koji je prisustvovao suđenju.
“Javnost je željela da se sudi onima koji su izgradili stadion, građevinskom inspektoru koji je proglasio stadion bezbjednim za upotrebu i ljudima koji su zaključali izlazne kapije (na dan katastrofe)”, rekao je on za BBC Sport poslije izricanja presude.
Hilsboro, Velika Britanija (1989)
Katastrofa u Hilsoborou 1989. godine predstavlja prekretnicu u britanskom i evropskom fudbalu
To je jedna od najgorih i najkontroverznijih fudbalskih katastrofa, prenosi BBC.
Loše upravljanje masom pred polufinalnu utakmicu FA Kupa između Liverpula i Notingem Foresta završilo se smrću 96 navijača Liverpula u gužvi koja je nastala na temeljno ograđenom stadionu Hilsboro.
Endrju Divajn je u stampedu pretrpeo povrede koje su mu promijenile život i on je umro 2021. u 55. godini, postavši tako 97. žrtva ove tragedije.
Policija i dijelovi britanskih medija isprva su krivili navijače za incident i optužili ih za pijano i nedolično ponašanje.
To je kasnije odbačeno poslije niza istraga sprovedenih u naredne tri decenije.
Porota je 2016. godine presuda da su žrtve bile protivpravno ubijene i utvrdila je da navijači nisu doprinijeli njihovoj smrti.
Stadion Dašarat, Nepal (1988)
Iznenadna provala grada izazvala je stampedo među navijačima koji su gledali utakmicu kupa u glavnom gradu Nepala u martu 1988. godine.
U potrazi za zaklonom, ljudi su nagrnuli u jedini dio stadiona koji se nalazio pod krovom, ali ih je odbila policija, dok su gledaoci koji su pojurili ka izlazima naišli na zaključane kapije.
U gužvi koja je uslijedila stradalo je desetine ljudi.
Zvanična brojka poginulih iznosi 70, ali nepalski mediji procjenjuju da je stradalo čak 93 ljudi.
“Papuče i cipele mrtvih bile su razbacane svuda”, izjavio je za list Katmandu post 2020. godine bivši igrač Anil Rupaketi.
Stadion Port Said, Egipat (2012)
Snage bezbjednosti optužene su da su namjerno dopustile napad na navijače Al Ahlija na stadionu Port Said 2012. godine
Ligaška utakmica egipatskih kluba Al Masri i Al Ahli završila se krvoprolićem u gradu Port Said u februaru 2012. godine.
Posle pobjede od 3:1, navijači Al Masrija uletjeli su na dio tribina izdvojen za Al Ahli kako bi napali gostujuće navijače, koji su ostali zatočeni zahvaljujući tome što su policajci odbili da otvore stadionske kapije.
Masovni neredi su za posljedicu imali 74 smrti i više od 500 povrijeđenih.
Optuženo je više od 70 ljudi, među kojima i devet policajaca, a osuđeno je njih 47, pojedini i na smrtne kazne.
Dio navijača Al Ahlija, poznati kao “ultras”, odigrali su istaknutu ulogu u protestima protiv predsjednika Hosnija Mubaraka početkom 2011. godine, što je dovelo do njegovog svrgavanja sa vlasti.
Navijači su optužili Mubarakove pristalice da su izazvali nasilje na Port Saidu iz odmazde, i policiju da nije uradila ništa da to spriječi.
“Još imam noćne more o toj noći i jezivim scenama kojima sam prisustvovao”, izjavio je Fabio Junior za ESPN Brazil 2019. godine.
Stadion Lužnjiki, Rusija (1982)
Moskovski stadion na kom se igralo finale posljednjeg Svjetskog prvenstva 2018. godine bio je i poprište godinama zataškavane velike fudbalske tragedije.
Prije skoro 40 godina, u eri Sovjetskog Saveza, stampedo na kraju evropske klupske utakmice Spartaka iz Moskve i holandskog kluba Harlem završio se smrću velikog broja domaćih navijača.
Zvanična brojka umrlih (66) objelodanjena je tek 1989. godine. Prije toga je “incident” samo šturo pominjan.
Svjedoci su govorili o tome kako su navijači uglavnom bili zbijeni u jednom dijelu stadiona, a na dan utakmice posjećenost je bila slaba zbog izuzetne hladnoće.
“Bio je otvoren samo jedan izlaz da bi se policajcima olakšala kontrola mase”, rekao je za Al Džaziru ruski novinar Aleksandar Provestov koji bio prisutan na utakmici.
“Bila je to stravična greška.”
