Poslije kraćeg zatišja pritisci na Srbiju da uvede sankcije Rusiji pojačani su na maksimum: evropski zvaničnici tražili su u Njujorku od predsjednika Aleksandra Vučića da se naša zemlja u narednim mjesecima priključi politici EU prema Moskvi i zaprijetili povlačenjem stranih investitora i gašenjem fabrika ukoliko se to ne dogodi.
Novi – ogoljeni zahtjevi i očekivanja isporučeni su u utorak, na radnom ručku koji je visoki predstavnik EU Đozep Borelj na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih nacija organizovao za lidere Zapadnog Balkana.
– EU jeste jedan od ključnih i strateških partnera Srbije, ali se i ovom prilikom ponovila tema uvođenja sankcija Ruskoj Federaciji. Pokušao sam da objasnim poziciju Srbije, koja je i dosljedna i teška, ali za nas jedina moguća, jer Srbija nastavlja da vodi nezavisnu politiku u skladu sa principima međunarodnog prava – istakao je Vučić poslije sastanka.
Premijerka Ana Brnabić navela je juče da Srbija trpi nikada veće pritiske, i to u dva pravca:
– Ti pritisci se odnose na dvije tačke, jedna je da uvedemo sankcije Rusiji, kako bi moglo da se kaže kako ne postoji nijedna zemlja u Evropi koja to nije učinila i druga je finalno rješenje o Kosovu i Metohiji. Međutim, takvi pritisci na predsjednika i našu zemlju mogu da budu samo kontraproduktivni, jer što su oni veći to se Srbija više udaljava od onoga što se želi postići tim pritiscima – navela je Brnabićeva.
Iz Boreljovog kabineta saopšteno je da je na neformalnom ručku sa liderima regiona glavna tema bila globalni i regionalni uticaj „ruskog ilegalnog i ničim izazvanog rata protiv Ukrajine“. Navedeno je da je razmatrano kako zajednički riješiti štetne posljedice ovog rata na cijene hrane i energije i stabilnost i bezbjednost u Evropi i globalno.
Da će se obruč politike Zapada po principu „ko nije sa nama, taj je protiv nas“ sve više stezati oko Srbije, ukazuje i Ognjen Karanović, iz Centra za društvenu stabilnost, ali vjeruje i da će dometi takve strategije biti mali:
– Zapadu je i te kako stalo da Srbija stane u red zemalja koje njeguju antirusku histeriju i da se pridruži sankcijama Moskvi. Iza tih pritisaka kriju se i njihove stvarne namjere kada je riječ o Zapadnom Balkanu i odnosima sa Srbijom. Očigledno je da se otvaraju brojna geopolitička žarišta i zato su ubrzali priču u vezi sa Kosovom. Jer, kako da svojoj javnosti objasne zašto tako žustro štite teritorijalni integritet Ukrajine, a u slučaju Srbije rade potpuno suprotno. Zato hoće pritiscima da izdejstvuju da Srbija prizna Kosovo. Međutim, ti pritisci neće uroditi plodom i naići će na bedem mudre državničke politike i diplomatije Vučića, koji ne reaguje na političke pritiske na način koji je za njih poželjan. Naravno, ti pritisci mogu da izazovu ozbiljne bezbjednosne i političke probleme.
Dejan S. Miletić, iz Centra za proučavanje globalizacije, kaže za „Novosti“, da će pritisci na Srbiju rasti kako se bude zaoštravala situacija u vezi sa ukrajinsko-ruskim sukobom:
– Naša država odolijeva zahtevima da se priključi sankcijama. Do sada su ljudi koji vode državu pokazali veliku odgovornost u kritičnim momentima, i svaki potez bio je rezultat ozbiljnih procena i analize šta se svakom konkretnom odlukom dobija ili gubi. Treba vjerovati državi da će tako postupati i u budućnosti, da će znati kako da se postavi i dati joj podršku, a ne komplikovati stvari navijačkim i politikantskim pristupom.
KURTIJEV SMOKVIN LIST
Kada se iz zapadnih centara moći pojačaju pritisci na Srbiju, kao „po komandi“ oglasi se i premijer privremenih institucija u Prištini Aljbin Kurti, preteći „novim sukobima u regionu“ za koje će, po njemu, biti odgovoran Beograd. Na posljednje istupe Kurtija reagovao je direktor Kancelarije za KiM Petar Petković, koji je rekao da je premijer lažne države taj koji hoće da izazivanjem tenzija i kriza na Kosovu zapali Zapadni Balkan:
– Kurtiju su u glavi samo sukobi, a nikako dijalog, kompromis. Umjesto da formira Zajednicu srpskih opština, na koju Srbi čekaju 10 godina, on gradi ilegalne baze na sjeveru pokrajine, na zemlji otetoj od Srba i to pred očima međunarodne zajednice. Njegova prava namjera je da zatvori Srbe na sjeveru pokrajine u obruč, što mu neće poći za rukom. A situaciju u Ukrajini koristi kao smokvin list da bi sakrio i opravdao svoje podle namjere.
