U predstojeću neizvjesnu izbornu utakmicu u kojoj bi, prema ocjeni analitičara, svaki glas mogao biti presudan, posebno u trci za predsjednika Republike Srpske i srpskog člana Predsjedništva BiH, opozicija u Srpskoj izlazi u tri kolone.
Za razliku od aktuelne vlasti (SNSD, SP, Demos, NDP, NPS, US), čiji su stranački lideri nedavno potpisali Sporazum o zajedničkom djelovanju na opštim izborima, a koji podrazumijeva podršku Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović kao kandidatima za najvažnije inokosne funkcije, stranke koje se deklarišu kao opozicione za iste funkcije istakle su pet kandidata. SDS i PDP podržavaju kandidaturu Jelene Trivić za predsjednika RS i Mirka Šarovića za srpskog člana Predsjedništva BiH, DNS je za iste pozicije kandidovao Radislava Jovičića i Nenada Nešića, dok je SPS u izbornu trku za predsjednika Srpske krenuo sa Neđom Đurićem.
“Pucanj u noge”
Da li je opozicija u Republici Srpskoj, ovakvom razjedinjenošću, sama sebi “pucala u noge”, odnosno dovela u pitanje moguću pobjedu u dvije najvažnije izborne kategorije – za predsjednika RS i srpskog člana Predsjedništva BiH, pitali smo dobre poznavaoce ovdašnjih političkih prilika.
Politički analitičar Nebojša Tojagić tvrdi da bi za eventualni izborni poraz kandidata opozicije isključiva krivica ležala na čelnicima dvije najveće opozicione stranke.
– SDS i PDP su izabrali da samostalno i bez podrške ostalih stranaka, koje su činile opoziciju, izađu na izbore za inokosne funkcije uz uporno odbijanje svake ideje o jedinstvenom nastupu na izborima. Sjetimo se samo pokušaja Nenada Nešića da organizuje sastanak na kome bi o tome makar raspravljali i približili stavove. Mislim da je to presudan momenat koji je obilježio ove izbore – kaže Tojagić za Srpskainfo.
On, između ostalog, ističe da svi primjeri iz okruženja govore da je za promjenu vlasti potrebno napraviti najširu moguću koaliciju, a ne od sebe odbacivati one koji su se otvoreno nudili za saradnju.
– Za rušenje ovakve vlasti potrebno je praviti koalicije čak i sa ideološkim protivnicima, a kamoli s onima koji su dio slične opozicione priče. DNS i SPS odbačeni su od ostatka opozicije, nakon čega su odlučili da kandiduju svoje ljude za inokosne funkcije. Sigurno će ti glasovi uticati na konačan izborni rezultat. Opoziciji ostaje da nauči lekciju, a vladajućima da polako stavljaju šampanjac u frižider – smatra Tojagić.
Cenzus
Politikolog Darko Kuzmanović ocjenjuje da je loša atmosfera među opozicionim subjektima dovela do toga da političke partije koje nisu dio vlasti potpuno rascjepkane, svaka sa svojim programom i kandidatima, izađu na izbore.
– Ono što je novina jeste to da DNS, poslije gotovo dvije decenije, na izborima nastupa izvan koalicije s SNSD, što će na vrlo efikasan način pokazati kolika je njihova snaga poslije brojnih turbulencija. Takođe, SPS Gorana Selaka prvi put se takmiči u trci na opštim izborima, a eventualni ostanak ispod cenzusa će značiti kraj za tu stranku – tvrdi Kuzmanović.
On, međutim, ne smatra da će to što su DNS i SPS istakli svoje kandidate dovesti do lakše pobjede kandidata vladajuće koalicije.
– Upravo zato što su DNS i SPS istupili iz vlasti, njihovim izostankom iz zajedničkog opozicionog bloka može biti nezadovoljan samo SNSD. Njihovi glasovi i infrastruktura nikad nisu bili na strani opozicionog bloka, pa samim tim opozicija njihovim samostalnim nastupom ništa ne gubi. Naravno da bi glasovi DNS i SPS dobro došli opozicionim kandidatima, ali njihovim odsustvom oni ništa neće ni izgubiti – ocjenjuje Kuzmanović.
