Velika se tuga nadvila nad Slavonskim Brodom.
Vijest o stravičnoj željezničkoj nesreći u kojoj su živote izgubili mašinovođa putničkog voza Mario Gusak i njegov stariji prijatelj i kolega, kondukter Tadija Matković donela je veliku žalost njihovim porodicama, ali i brojnim prijateljima, poznanicima te njihovoj željezničkoj porodici, jer kako kažu njihovi prijatelji i kolege s posla iz Slavonskog Broda, oni su funkcionisali kao prava porodica.
– Mi smo mali kolektiv, već godinama zajedno radimo i kroz sve te godina između nas se razvilo pravo i iskreno prijateljstvo. Grozno se osjećamo, jer nismo izgubili kolege, nego prave, iskrene, istinske prijatelje. Njih dvojica bili su dobre duše naše male zajednice i već nam sada nedostaju – s velikom tugom u glasu rekao nam je jedan prijatelj i kolega poginulih željezničara. Obojica su bili i porodični ljudi. Iza Guska je ostala supruga i troje djece, dvojica odraslih sinova, maloljetna kći te dvoje unučadi, a iza Matkovića supruga, sin, kćerka i troje unučadi.
– Tadija je uskoro trebalo u penziju. Nedavno je napunio 60 godina, a i Mario bi vrlo skoro ispunio uslove za penziju s obzirom na beneficirani radni staž – kazao nam je drugi željezničar s kojim smo razgovarali. Tuga i bol u porodicama je ogromna.
– Još nam je teško da povjerujemo da se to dogodilo, da je to istina… Mario je bio sjajan čovek, suprug, otac, djeda. Nikada se oko njega nisu vezali nikakvi problemi, baš je bio pravi porodični čovjek i predani radnik, kojeg su i kolege uvijek hvalile kao savjesnog i pouzdanog – rekla je rođaka poginulog Guska, koja poznaje i Matkovića.
– Isto sjajan čovjek, veseljak, šaljivdžija… Stvarno se o obojici može govoriti samo sve najbolje – istakla je s tugom u glasu naša sagovornica. Porodice takođe čekaju informacije o tome šta se dogodilo, kako je do nesreće došlo, iako im je to u drugom planu, jer Marija i Tadiju ništa ne može da vrati. Njihove kolege s kojima smo razgovarali takođe nam potvrđuju da su obojica bili izuzetni ljudi.
– Uvijek su bili spremni da pomognu mlađim kolegama. Tadija je bio pravi veseljak, šaljivdžija, uvijek s nekim vicem u džepu, koji je znao da izvuče i ispriča, nasmije nas – priča jedan kolega poginulog dvojca. Drugi željezničar kazao je i kako je ovo očito bio i splet nesrećnih okolnosti.
– Taj voz vozi na relaciji Vinkovci – Novska i stanica u Rajiću je predzadnja na toj relaciji. Da se teretni voz koji je bio u kvaru, pokvario na stanici nakon Novske u smijeru Zagreba, ne bi bilo ni ove nesreće. Na žalost, sada pričamo o tragediji.
