Politika izazivanja straha kod građana, a koju primjenjuje dio ovdašnjih političkih stranaka, trenutno je jedan od rijetkih načina da stanovništvo masovno izađe na proteste, smatraju stručnjaci.
Jedan od primjera su, kako ističu naši sagovornici, scene koje su u ponedjeljak zabilježene u Sarajevu, gdje su se hiljade ljudi okupile nakon što su se pojavile spekulacije da bi Kristijan Šmit, visoki predstavnik kojeg Srpska ne priznaje, mogao nametnuti izmjene Izbornog zakona.
Zanimljivo, građane su danima prije toga na ovaj bunt pozivali predstavnici političkih stranaka iz FBiH.
Štaviše, brojni političari su i izašli na protest, kao što su, recimo, Bakir Izetbegović, lider SDA, Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, Fahrudin Radončić, lider SBB-a, gradonačelnik Zenice Fuad Kasumović, zajednički kandidat opozicije za člana Predsjedništva Denis Bećirović i mnogi drugi.
Istovremeno, analitičari primjećuju da je građane, u tom broju, teško okupiti na ulici kada, recimo, cijene goriva odu u nebo, ili kada političari sami sebi drastično podignu plate.
Sindikalci, komentarišući protest u Sarajevu, napominju još jednu komponentu, gdje, kako kažu, spadaju oni koji su preko stranke dobili posao, pa moraju da to opravdaju i izađu na ulice.
Sociolog Drago Vuković, redovni profesor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, kaže da je vrijeme revolucija kojim se mijenja vlast definitivno prošlo, te da masovni protesti u Sarajevu nisu socijalne prirode, što bi bilo logično u BiH, koja je u ozbiljnoj i ekonomskoj i socijalnoj krizi.
“Ta kriza je toliko jaka da bi bilo logično da se pojave neki buntovi naroda, ono što se nekada zvalo narodnim revolucijama”, ističe Vuković za “Nezavisne novine”.
On je dodao da je politika definitivno najdominantniji oblik djelovanja u društvu.
“Naša politika je još uvijek pitanje svih pitanja, pitanje života i smrti. Mislim da to što se tamo pojavio Izetbegović i drugi lideri pokazuje kakva je to vrsta protesta. Ovo je izborna godina, Bakir Izetbegović ovim protestima vrši predizbornu kampanju, prikuplja političke poene i to na priči koja je poznata u BiH, a to je priča strahova, priča nepoštovanja žrtava i tako dalje”, navodi Vuković.
Tanja Topić, politički analitičar, podsjeća da građani nisu izašli da protestuju, recimo, zbog inflacije, ili kada su parlamentarci sebi povećali primanja za iznos nečije plate ili penzije.
“Definitivno se pokazuje da su političke partije još, a pogovo ove sa etnonacionalnim predznakom, gospodari stavova i mišljenja većine građana u BiH”, rekla je Topićeva za “Nezavisne novine”.
Ona takođe ocjenjuje da je ispravno reći i da građane na proteste mobiliše samo politika izazivanja straha.
“Etnonacionalne politike godinama suvereno vladaju na proizvodnji straha. Obično je to proizvodnja straha ili od međunarodnog faktora, ili od drugih etničkih skupina, i to je upravo taj najbolji faktor za mobilizaciju i homogenizaciju”, kaže Topićeva.
Selvedin Šatorović iz Saveza samostalnih sindikata BiH kaže da su ljudi u fazi letargičnosti i između bunta odnosno borbe za bolje sutra i odlaska van granica BiH biraju ovu drugu, lakšu varijantu.
“Postoji i jedan mehanizam gdje moraju izaći na proteste ljudi koje su političke partije zadužile, koje duguju partijama radno mjesto. Onda shodno tome ti ljudi moraju izaći na proteste i navodno pokazivati volju građana”, navodi Šatorović.
