Lider SNSD-a Milorad Dodik upisao se u knjigu žalosti, a zatim prisustvovao komemoraciji povodom smrti Uroša Gostića, bivšeg SNSD-ovog poslanika u Narodnoj skupštini RS i nekadašnjeg lidera te stranke u Doboju.
Obraćajući se prisutnima, Dodik je kazao da je Gostića upoznao u svojim dvadesetim godinama kada je izabran za funkcionera u opštini Laktaši, a Gostić je tada bio rukovodilac u Privrednoj banci Sarajevo.
“Sudbina je htjela da tražeći investicije dođem do Uroša Gostića, koji mi je otvorio širom vrata i mnogo stvari me naučio u životu. Od tada traje naše druženje, i životno i poslovno i nikada nismo prestali komunicirati, nijedna nas tema nije udaljila. Znao sam sve njegove tajne, učio sam od njega, a on je mene zvao mali. Nisam se bunio protiv toga zato što sam znao da je to njegov odnos prema meni u najboljem smislu”, rekao je Dodik.
On je dodao da će vječno ostati dužan Gostiću sa kojim je kao jedan od najmlađih poslanika u Skupštini SR BiH prisustvovao sjednicama u trenucima raspada Jugoslavije.
“Pamtiću, jedne te noći, Sarajevo je već bilo uveliko blokirano, mi to nismo znali, održavali smo sjednicu u februaru, a ja sam izlazio nekoliko puta, polemisao sa Alijom Izetbegovićem na onu njegovu tvrdnju o tome kako će žrtvovati mir da ima BiH. Atmosfera je bila do te mjere naelektrisana, da sam već u hodniku imao priliku nažalost i neke fizičke susrete, a Uroš je bio negdje tu, odjednom me uzela neka ruka, i povukla, slušaj mali izlazi odavde. Odveo me do auta i rekao idemo. Mi smo krenuli, ja sam ga ostavio u Doboju, tu gdje je imao stan, ja sam produžio do Laktaša. Sutradan se više nije moglo ni ući, ni izaći iz Sarajeva”, prisjetio se Dodik.
Radovan Višković, premijer RS naveo je da je Gostić bio uzdanica svog Doboja i kada je radio u privredi i kada se bavio aktivno politikom.
“Za Uroša nije bilo neprijatelja, nije ih mogao imati, sve ljude, i istomišljenike i one drugih opcija i razmišljanja vješto je pretvarao u prijatelje i saveznike, rijetki su ljudi sa takvim umijećem”, kazao je Višković, te podsjetio da je Gostić skoro dvije decenije proveo u klupama Narodne skupštine RS, i nikada nije iznevjerio one koji su ga birali, ali i one koji nisu dijelili njegove stavove.
Gostić je rođen 1936. godine u selu Kožuhe, kod Doboja, a preminuo je u Beogradu.
“Mi njegovi prijatelji, saradnici s ponosom i dostojanstvom možemo reći da je bio sasvim neuobičajen, izuzetno ostvaren i plodotvoran životni vijek… Zvanična penzija za Uroša nije ni postojala, do zadnjeg dana ostao je aktivan, prisutan i uvijek spreman na intezivan rad. Vitalan, oštrouman, gospodskih manira, trezven, i objektivan ostaće nam zauvijek u pamćenju”, rekao je Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja.
Gostić će biti sahranjen sutra na groblju Lešće u Beogradu, a iza njega su ostale kćerka Mirna i unuka Anja.
