Svi želimo da budemo srećni, a često nam to stanje i osećaj izmiče.
Savremeni užurbani način života nas još više udaljava od tog cilja, ali biti blaženo srećan uopšte nije tako nedostižan cilj. To nema veze sa okolnostima i situacijama u kojima živite, sa ljudima ili novcem, zavisi isključivo od vas samih.
Kako znamo? Prema 12-godišnjoj studiji neuronauke sa američkog Univerziteta Viskonsin-Medison, koja je proučavala moždane aktivnosti ljudi koji tek počinju da meditiraju, dugotrajnih meditatora i ljudi koji uopšte ne meditiraju.
Pokazalo se da moždani talasi ljudi koji meditiraju ukazuju na smanjen nivo stresa i negativnih osjećanja i pokazuju da su smireniji i srećniji. Ali od svih ispitanika, Matje Rikar, budistički sveštenik i dugogodišnji meditator, zapeo je za oko. Za njegovu glavu bilo je pričvršćeno 256 senzora koji su mjerili električnu aktivnost njegovog mozga dok je meditirao.
Njegov mozak je proizveo neuobičajeno visoke nivoe gama talasa, onih koje povezujemo sa svješću, pažnjom, učenjem i pamćenjem – nikada ranije zabilježene u neuronauci.
Ali što je još važnije, Rikarov mozak je pokazao neobično visoku aktivnost u lijevom prefrontalnom korteksu, u poređenju sa desnim, dajući mu ogromnu sposobnost da doživi sreću i smanji sklonost negativnosti. U osnovi, njegova sposobnost da se osjeća srećnim i na odgovarajući način reaguje na stres bila je veća nego kod svih ostalih ispitanika.
Iz tog razloga je nazvan najsrećnijim čovjekom na svijetu.
Tokom prvih deset godina dvehiljaditih, naučnici su proučavali njegov mozak, ispitujući ga sve naprednijim metodama. Funkcionalno skeniranje magnetnom rezonancom 2015. pokazalo je slične, ali još tačnije rezultate.
Matje, po rođenju Francuz, odrastao je u ateističkom okruženju, a prije nego što ga je privukao budizam, zbog čega se preselio u Nepal, bio je molekularni biolog.
Dakle, njegove društvene i genetske predispozicije nisu ukazivale na takve potencijale, iako je nemoguće znati kako je njegov mozak funkcionisao prije nego što se uhvatio za rigoroznu praksu meditacije.
Ali sve novije studije pokazuju da meditacija mijenja mozak, smanjujući na primjer amigdalu, koja je odgovorna za doživljavanje straha i intenzivnih emocija.
Vježbe za um
Sam Rikar tvrdi da je izuzetno srećan čovjek, ali ističe da je za sreću i mir potrebno vježbati um, kao što vježbamo mišiće u teretani. Dok mi koristimo tegove za mišiće, za vježbanje sreće, prema njegovim riječima, najbolje su meditacija i vježbanje usmeravanja pažnje.
Iako preporučuje dobro poznati i naučno dokazan osmonedjeljni program za smanjenje stresa zasnovanog na svjesnosti, on kaže da meditacija dolazi u mnogim oblicima i “ne uključuje samo sjedenje u lotosovom položaju ispod drveta”.
Svaki oblik prakse koji nas uči kako da bolje razumijemo i posmatramo navike našeg uma, načine na koje on proizvodi stanja i raspoloženja, zapravo je meditacija. Iako djeluje samo ako se primjenjuje na duži rok, Rikar kaže da je dovoljno samo 15 minuta dnevno da počnemo da mijenjamo unutrašnju atmosferu koja će uticati na to kako doživljavamo svijet.
Takođe ističe da se sreća povećava praktikovanjem ljubaznosti prema drugima.
Ističe da to nije zasnovano na moralu, već na činjenici da samoopterećenje stvara bolnu unutrašnju atmosferu i podstiče nas da spoljašnji svijet doživljavamo kao prijetnju, a pomoć drugima donosi ispunjenje.
