Moramo poštovati pravila. Mi ćemo se pripremati narednih 150 dana i radićemo sve da dobijemo te izbore, izjavio je lider HDZ BiH, Dragan Čović.
Tako je Čović, za svega nekoliko časova, u mnogome ublažio retoriku u vezi sa odlukom CIK BiH da za 2. oktobar raspiše opšte izbore.
Dan ranije, Čović je pisao međunarodnoj zajednici i zaprijetio da će HNS „pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma“, zbog toga što su izbori rapisani, a da prije toga nije izmijenjen Izborni zakon BiH na način da Hrvatima garantuje legitimno političko predstavljanje.
Istina, u intervjuu za hrvatski RTL, Čović je i dalje govorio o zaključcima HNS, ali je naglasio: „Kako će konačno izgledati taj koncept naše reorganizacije i institucionalne i teritorijalne, to je pitanje dogovora koji ćemo raditi unutar HNS“.
Slučajno ili ne, između dva Čovićeva stava uslijedila je reakcija Britanske ambasade u BiH koja mu je zaprijetila sankcijama. Vjerovatno istim onim koje je Velika Britanija uvela Miloradu Dodiku i Željki Cvijanović, zabranivši im putovanje i posjedovanje imovine u Velikoj Britaniji.
Tim povodom istraživali smo na koji način sankcije, ili prijetnje sankcijama, djeluju na političare u BiH? Na listama su, osim pomenutih, još i Nikola Špirić (SNSD), Mirsad Kukić (PDA), Asim Sarajlić (SDA), Gordana Tadić – bivši glavni tužilac Tužilaštva BiH, Milan Tegeltija – bivši predsjednik VSTS BiH i sadašnji savjetnik Milorada Dodika…
Kukić je odmah podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke jer navodno nije želio da ona trpi zbog njega. Iz istog razloga, Sarajlić je podnio ostavku na funkcije u PS BiH. Tadićeva, pošto je već smijenjena, nije mogla da podnese ostavku, ali je poručila da je vrlo razočarana jer je „čitav život radila pošteno“.
Kada je reč o Dodiku i krugu političara oko njega, stav je da ih sankcije neće spriječiti da nastave odbranu interesa Republike Srpske.
Međutim, činjenica je da je Dodik „prolongirao“ vraćanje nadležnost Srpske, zbog kojih je i dospio u drugi krug sankcija. Istina, nikada nije rečeno da je to zbog sankcionisanja, nego na nagovor predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.
Politička analitičarka iz Banjaluke, Tanja Topić, smatra da u reakcijama na sankcije političari šalju dvoslojnu poruku – jednu domaćoj, a drugu međunarodnoj javnosti.
– Poruka za domaću javnost je puna tog patriotskog naboja, odnosno prkosa i inata u smislu „nama ništa sankcije ne mogu, samo nas mogu ojačati“ i „ništa nam ne znači to što nećemo imati mogućnost putovanja i nemamo račune u tim zemljama“. A, onda imate onu drugu poruku koja ide ka međunarodnoj javnosti i ona je uzdržana. Ne slave se sankcije, nikom nije ugodno da se nađe na crnoj listi najmoćnijih država svijeta. Sasvim sigurno da im te sankcije i u političkom životu predstavljaju uteg, za koji kod kuće ne žele da priznaju da ih na bilo koji način pogađa. Svih ovih godina imali smo snažno lobiranje političkog vrha RS u SAD. To je bilo nastojanje da se ljudi koji se nalaze pod sankcijama oslobode tih sankcija. Pa su imali izrazito velika očekivanja od Donalda Trampa, koji bi mogao skinuti te sanikcije – kaže Topićeva za Srpskainfo.
Politička analitičarka iz Sarajeva, Ivana Marić, smatra da se političari uveliko prilagođavaju sankcijama međunarodne zajednice. Međutim, dodaje Marićeva, tako su dobri propagandisti da to prestave kao da je to njihova odluka.
– Dovoljno je da pogledamo odnos Dodika i Kristijana Šmita. Dodik koji kao ne priznaje Šmita za visokog predstavnika, Šmit koji poništava važenje zakona koji je donijela NSRS, onda ode na razgovor sa Vučićem i Vučić zabrani, naredi Dodiku da odustane od vojske RS. Vidite koliko Dodik nema mogućnost samostalnog odlučivanja. Vidite da se Dodik vratio u institucije BiH. Pompezno najave blokade, a kada se vraćaju, onda to rade nekako prećutno i bace neku drugu dimnu bombu da ljudi to ne primjete – tvrdi Marićeva.
