Predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Dragan Čović uputio je pismo brojnim ervopskim zvaničnicima i članocima Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira (PIK), u kojem ih informiše o nedavnim pregovorima o izbornoj reformi i “propuštenoj prilici da se cjelovitim dogovorom stabilizuju međunacionalni odnosi u BiH”.
“Štoviše, duboko sam uvjeren kako bi održavanje legitimnih i pravičnih izbora označilo kraj duboke političke krize u našoj domovini, osobito u Federaciji BiH. Držim kako su rješenja koja smo predlagali, te strpljivo i predano usuglašavali s drugim konstruktivnim akterima u proteklom razdoblju, ispunjavala najviše međunarodne standarde i poštovala pravne okvire postavljene Dejtonskim mirovnim sporazumom i Ustavom BiH, što su i potvrdili međunarodni pravni stručnjaci koji su nam pomagali u tom iscrpnom procesu. S tim u vezi, ponosan sam na snažan doprinos hrvatske strane u pregovorima, strane koja je ponudila desetak prijedloga i modela za postizanje ključnih ciljeva: implementaciju presuda Europskoga suda za ljudska prava i odluke Ustavnoga suda BiH. Neosporno smo dokazali kako je BiH dugoročno održiva kao država u kojoj će se jednako poštovati kolektivna prava konstitutivnih naroda i ljudska prava pojedinaca, uz puno poštovanje Ustava i njegovih temeljnih načela”, navodi Čović u pismu.
Pregovarački proces je nažalost, dodaje, ogolio i drugačije uloge i ciljeve pojedinih aktera. Hrvatska strana pokazala je, tvrdi on, stvarnu želju za postizanje bolnog kompromisa, stavljajući zajednički interes ispred nacionalnog interesa, a u ime stabilnosti naše domovine BiH.
“Sa druge strane, nama svima dobro poznati ključni akteri svih ovih mjeseci djelovali su nekonstruktivno, protivili su se provedbi Političkog sporazuma iz Mostara od 17. lipnja 2020. godine te su postavili neosnovane uvjete koji nemaju veze s implementacijom presuda ECHR-a i Ustavnoga suda BiH. Takvo je ponašanje prošli tjedan u Sarajevu potvrdilo kako je jedina prepreka postizanju sporazuma, na koju smo upozoravali od samog početka ovog procesa, odsutnost političke volje i želja za unitarizaciju Federacije BiH te, u konačnici, stvaranje bošnjačke nacionalne države”, ističe Čović.
Kako navodi, suštinski se neuspjeh u postizanju takvog dogovora dogodio onoga trenutka kada se provedbu odluka ECHR-a i Ustavnoga suda BiH pokušalo iskoristiti za izmjenu Vašingtonskog sporazuma i Dejtonskog mirovnog sporazuma.
“Naime, zahtjev za ograničavanje ovlasti Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, postavljen kao uvjet provedbe sudskih odluka koje se odnose na izborno zakonodavstvo, značio bi ukidanje konstitutivnosti Hrvata u Federaciji BiH, odnosno ukidanje međunarodnih mirovnih sporazuma u BiH. Iako ‘funkcioniranje Federacije BiH’ nije tema vezana za provedbu presuda ECHR-a i Ustavnog suda BiH, hrvatska strana pokazala je odgovornost i fleksibilnost kad je prihvatila razgovarati i o toj temi, koja nema veze s provedbom navedenih sudskih odluka, a u ime viših ciljeva zajedničke nam domovine. Prema tome, izražavamo duboku zabrinutost zbog toga što zahtjev Stranke demokratske akcije (SDA) za ukidanje zakonodavnih ovlasti Doma naroda Parlamenta Federacije BiH nije naišao na osudu, nego na djelomičnu podršku pojedinih aktera”, piše Čović.
Takođe navodi da on kao predstavnik politika koje zagovara hrvatski narod, potcrtava kako ukidanje zakonodavnih ovlasti Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, njegovo svođenje na ulogu zaštite vitalnog nacionalnog interesa i izjednačavanje tog doma s Vijećem naroda Republike Srpske, predstavlja “grubo kršenje Vašingtonskog sporazuma i Dejtonskog mirovnog sporazuma te ozbiljno ugrožava mir u Bosni i Hercegovini”, te apeluje da se taj čin ni shvati olako.
“Ne radi se, dakle, o legitimnom ‘maksimalističkom zahtjevu’, kako često možemo čuti, već o opasnom činu neprijateljstva prema hrvatskom konstitutivnom narodu, kojeg se želi svesti na status nacionalne manjine. Podsjećamo kako su i pojedini bošnjački pregovarači izrazili zabrinutost zbog takvog zahtjeva, što ukazuje na pogubnost sličnih malignih prijedloga za bošnjačko-hrvatske odnose. Hrvatski konstitutivni narod zahtijeva i nastavit će zahtijevati da se njihova ustavna jednakopravnost u praksi poštuje kroz izbor legitimnih političkih predstavnika i sudjelovanje u institucijama i procesima zajedničkog odlučivanja. Ta očekivanja ne smiju biti shvaćena kao privilegija, već kao osnovno nacionalno pravo koje vrijedi i za ostala dva konstitutivna naroda”, navodi Čović u pismu međunarodnim zvaničnicima.
Dodaje i kako “neustavan Izborni zakon i nezakonito imenovani članovi Centralne izborne komisije (CIK) ostavljaju mogućnost da se Hrvatima nametnu politički predstavnici i uskrate demokratska, građanska i ljudska prava”. Isključivanje bilo kojeg naroda iz procesa zajedničkog upravljanja je, kaže Čović, opasan presedan te akt političkog i institucionalnog nasilja.
“Držimo kako se, više nego ikad, Hrvatima šalje jasna poruka da nisu poželjni u zajedničkoj nam domovini, Bosni i Hercegovini, uključujući i u njezinim institucijama. Takva je poruka dobila institucionalnu legitimnost, zbog čega se Hrvate pozvalo na zaštitu svojih egzistencijalnih potreba i nacionalnih interesa u drugim okvirima. Na kraju, dopustite mi da izrazim zabrinutost zbog činjenice da svjedočimo sve očitijim i otvorenim politikama koje su destruktivne i protivne Washingtonskom sporazumu i Daytonskom mirovnom sporazumu. Iste retrogradne agende vode nas do dalje destabilizacije i produbljivanja krize u BiH. Hrvatski narodi sabor se na svome Izvanrednom zasjedanju obvezao kako će sve njegove članice s krajnjom pažnjom pratiti nastavak političkih pregovora o izmjenama Izbornog zakona i ograničenim ustavnim reformama – koje su sada neuspješno završene. Isto tako, Hrvatski narodni sabor se obvezao da će, ako se i dalje nastavi s procesom dekonstituiranja hrvatskog naroda, pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, kojom će se osigurati potpuna ustavna jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH u okvirima naše domovine Bosne i Hercegovine i njezinog Ustava”, zaključuje u pismu Dragan Čović.
Pismo je upućeno predsjednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen, visokom komesaru EU za spoljnu i bezbjednosnu politiku Džozepu Borelu, predsjedniku Evropskog savjeta Šarlu Mšelu, predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću, predsjedniku Vlade RH, Andreju Plenkoviću, predsjedniku Sabora RH, Gordanu Jandrokoviću, potpredsjednici Evropskog parlamenta, Roberti Metsoli, predsjedavajućem Spoljnopolitičkog odbora Evropskog parlamenta Dejvidu Mekalisteru, predsjedniku EPP-a Donaldu Tusku, predsjedavajućem grupe EPP-a u Evropskom parlamentu Manfredu Veberu, dopredsjedavajućem grupe EPP, Paulu Rangelu, glavnoj sekretarki OESS-a Helgi Šmid, posebnom izaslaniku EU za zapadni Balkan Miroslavu Lajčaku, direktorici Evropske službe za vanjske poslove Angelini Ajhorst te visokom predstavniku, kojeg RS ne priznaje, Kristijanu Šmitu i ambasadorima iz UO PIC-a.
