Stoji to da nam je gradivo iz raznih predmeta u osnovnim i srednjim školama decenijama već preobimno. Činjenica je da djeca mnogo toga nauče napamet samo zarad ocjene, pa ubrzo zaborave.
Ali zabrinjava, sudeći po svedočenjima nastavnika i profesora, kakve stvari ne znaju ili bolje reći. Oni koji ih edukuju, zaista se neki put “uhvate za glavu”.
“Lav Troicki se borio protiv Staljina” – samo su neki od učeničkih bisera. U rubriku “Smiješno a nije smiješno” možemo svrstati i “viteza Ivana Bosiljčića”. Na stranu to što je za neke djevojčice ovaj glumac zaista “junak iz sna” i njihovo oličenje viteza, ali on svakako nema veze sa istorijskom ličnošću na koju profesor istorije misli kada pita kako se zvao “naš vitez Ivan”. Riječ je, naravno, o Kosančiću, po kome se zove jedna ulica u Beogradu.
Svašta nešto nastavni kadar, specijalizovan za istoriju, može “novo saznati” na časovima, pa i to da je “Jusein želio da obnovi Rimsko carstvo”, a ne “tamo neki” Justinijan Veliki. Ništa bolje ne prolaze ni nastavnici likovne kulture, kojima “odzvoni u ušima” kad im učenik kaže da je “Leonardo di Kaprio naslikao Monalizu“. Da može, i Da Vinči bi prevrnuo očima.
Kako za Sremskomitrovački portal objašnjava Marjan Mihajlović, profesor istorije, osnovcima su mnogo teški termini sa kojima se prvi put sreću na časovima kod nastavnika. “Otuda brkaju termine iz biologije i istorije”, ukazuje on. Tako se dogodi da u kontrolnom zadatku, na primjer, navode da je Srbija bila prinuđena da prihvati umjesto aneksije “anesteziju” Bosne i Hercegovine.
– Arheologija je nauka koja pomaže ljudima da obrađuju zemlju – kažu đaci u vezi sa iskopavanjima materijalnih svjetskih ostataka.
Međutim, da ne bude da samo kritikujemo đake, pokušajmo da ih razumijemo, jer kao što rekosmo, previše je tu informacija koje treba popamtiti. Zato je od velike važnosti da predavač ima pravi pritup koji će im čitav proces učenja olakšati.
– Što više radnog iskustva imam to više gledam da objasnim ključne stvari, da ne ‘gušim’ detaljima. Primjera radi, ako radimo Nemanjiće, da znaju rodoslov, ko je kome šta, i da znaju bar u kom vijeku se šta zbivalo, kojoj epohi pripadaju istorijske ličnosti i događaji – kaže Mihajlović.
On priznaje da je recimo gradivo iz istorije za “osmake” preopširno, te zbog toga što obuhvata tematiku s kraja 19. vijeka i tokom cijelog 20. vijeka, učenici pred kraj nastavne godine kad u udžbenicima stignu do Drugog svjetskog rata – već okupirani pripremama za završni ispit, nemaju vremena ni koncentracije za ovu važnu temu. Po novom reformisanom programu, kako kaže, Prvi svjetski rat izučavaće se u sedmom razredu osnovne škole, ali opet na kraju školske godine kada đacima opada pažnja za sticanje novih znanja, jer su opterećeni popravljanjem ocjena iz svih predmeta.
Nadajmo se zaista da će konačno doći do prave reforme nastavnog programa, u korist učenika. Jer, na kraju, uzalud napamet zapamćeni pa zaboravljeni detalji, kad im u sjećanju za svagda ne ostane suština, prenosi mitrovica.info.
