„To najviše govori o našem stavu. Ja sam o rijalitiju mislio, ne mogu da kažem sve najgore, ali u većini slučajeva vrlo loše. Postoje rijalitiji okupljeni oko drugih vrednosti, igra, takmičenja, sport. Nije rijaliti sav loš, ali jeste koji se bavi tračaranjem, podlostima, prljavštinama“, naglasio je glumac.
Napomenuvši da su se njegova razmišljanja o rijalitiju u „Izolaciji“ poklopili sa stavovima autora i producenta filma, Biković je dodao da je rijaliti podkultura koja „negira kulturu, faktički dokazuje da se sadržaj bez kulture dobro prodaje“.
„Rijaliti je arhineprijatelj kulture“ poručuje Biković.
Prema njegovim riječima, rijaliti dokazuje da čovjek možda živi bez kulture i da svoje slobodno vrijeme troši na sadržaj vrlo niskog i upitnog kvaliteta.
„Privukla me zamisao rediteljsko-scenaristička da se horor postavi kao rijaliti. Kad sam to pročitao u scenariju, meni se to dopalo i želeo sam da budem u takvom projektu“, naglasio je glumac.
Biković je priznao da je nezahvalno predviđati kako će reagovati gledaoci na film koji je neobičan, i možda im bude super, a možda budu ravnodušni.
Prema njegovim riječima, film se bavi ljudskom potrebom koja postoji od
drevnog Rima i gladijatorskih borbi i slogana „hleba i igara“.
„Samo što je tada bilo vrlo brutalno, završavalo se u krvi. Kada imate rijaliti imate na neki način krv, samo što ona se ne akcentuje toliko“, ocenio je Biković.
Prema njegovim riječima, u rijalitiju su na psihološkom nivou ipak isti receptori su zadovoljeni, pošto postoji skandal, adrenalin i proizvode se „iste vrste sokova u čoveku kao kada gleda gladiatore koji se ubijaju ili kada se bore sa životinjama“.
„U rijalitiju glasate ko će da prođe ili neće. Kao imperator, stavlja vas malo u tu poziciju. Neko ko biva izbačen, to je psihološki kao neka vrsta smrti. Malo je benignije, ali ništa se nije promenilo od Rima do danas“, zaključio je Biković.
