– Možda će se i Bošnjaci prisjetiti da je on ipak samo njemački turista pa mu ukinuti boravišnu dozvolu – kaže Kecmanović komentarišući zbrku koju je Kristijan Šmit izazvao u FBiH, nakon izjave da u udžbenicima istorije ne bi trebalo da budu slike Ratka Mladića i Alije Izetbegovića, nakon čega je od strane predstavnika bošnjačkih političkih partija i raznih udruženja zatraženo prvo njegovo izvinjenje, a onda i smjena.
Prema riječima Kecmanovića, sada pored Radovana Karadžića i Ratka Mladića, u udžbenike u BiH ne može ni Alija Izetbegović. Ni nedjelju dana prije toga, dodaje, rečeno je da nema bezviznog režima za Ruse, ali ni za Turke.
– To je iznenađujuće osvježenje u politici kolektivnog Zapada, PIK-a, OHR-a, u BiH, pa i Šmita, koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik. Do sada su visoki predstavnici udarali samo po srpskoj strani na zadovoljstvo bošnjačke, a sada su udarili istovremeno na obje. Najzad nešto novo -kaže Kecmanović.
Navodi i da se godinama već pita otkuda sumanuta ideja da se političkim inženjeringom izgradnje država i nacija od Srba, Hrvata i Bošnjaka može napraviti neka unitarna bosanska nadnacija u centralizovanoj državi BiH, kada, valjda znaju, to u prošlosti u više pokušaja nije uspjelo.
Osmanlije su, kaže Kecmanović, privilegijama nagrađivale konverziju hrišćana na islam sa ciljem da sav narod u bosanskom vilajetu postane muslimanski. Nisu uspjeli, ukazuje, kao ni “K und K monarhija”, odnosno Kalaj koji je napravio strategiju transformacije sva tri naroda u Bosance.
Komunistička SR BiH, navodi dalje Kecmanović, takođe je pokušavala da kroz “zajedništvo i suživot” izgradi neku vrstu jedinstvenog bosanskog identiteta upravo istovremenim suzbijanjem sva tri nacionalizma. Eksterni metod, pojašnjava, bio je obračun sa “svojatanjem i dušebrižništvom” Beograda i Zagreba, te interni – sankcionisanje nacionalista po “nacionalnom ključu”.
– Starije generacije se sjećaju, ako nacionalistički ispad napravi neki imam na hutbi petkom u podne, mogli ste biti sigurni da će u kratkom roku doći na tapet i pravoslavni sveštenik pa onda i katolički. Ako neki srpski intelektualac prekorači granicu nacionalno dozvoljenog mogao je da se pripremi da će uskoro biti pozvan i muslimanski i hrvatski. Moglo je da se radi i o zloupotrebi u privredi: poslije afere “Agrokomerc” i stradanja Fikreta Abdića, otvoren je slučaj Jole Muse u mostarskom “Aluminijumu”, a zatim Rajka Dukića u “Glinici” u Milićima. Kakav je bio efekat? Narod bi se identifikovao sa nacionalno svojim, a onda bi mu laknulo kada bi nadrljao neko od njihovih. Mentalitet naroda se sporo mijenja: Neka crkne i komšijina krava – zaključio je Kecmanović na kraju.
“Mirotvorac” žrtvovao mir
Predstavnici bošnjačkih partija i udruženja zatražili su izvinjenje Kristijana Šmita nakon izjava o Izetbegoviću i Mladiću. U međuvremenu je stiglo saopštenje OHR-a, u kojem se navodi da su Šmitove izjave pogrešno protumačene te da je Izetbegović “bio ključna ličnost u postizanju mira i Dejtonskog sporazuma i da je svojim djelovanjem spasio mnoge živote”. Komentarišući ove navode srpski član Predsjedništva BiH Željka Cvijanović istakla je da su Izetbegović, Sakib Mahmuljin i pripadnici “El mudžahedina”, očigledno mirotvorci po ukusu i kriterijumu OHR-a.
– Nema mira, ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih i političkih institucija. Ovo je miroljubivi citat iz miroljubive Islamske deklaracije koju je napisao, da parafraziram OHR, čuveni mirotvorac i spasitelj ljudskih života Alija Izetbegović – poručila je Cvijanovićeva podsjećajući da je Izetbegović rekao da će žrtvovati mir za suverenu BiH, što je nedugo zatim i uradio, nažalost i na štetu svih naroda u BiH.
