Kočićev zbor je završen prije 10 dana, ali se o njemu još priča. Jedna od priča, koja se pronosi gradom je i ona o Kočićevom ognjištu, koje je na dan zbora u Stričićima bilo zaključano. Tako je i ministar kulture Srbije Nikola Selaković, što bi se narodski reklo, poljubio vrata.
I mnogi drugi posjetioci, koji na zbor nisu došli zbog bodaljavine bikova i lumpovanja pod šatorima, raspitivali su se za posjetu “Kočićevoj kući”, ali su mogli da vide samo uredno pokošeno dvorište.
Srećom, laureat ovogodišnje Kočićeve nagrade, akademik Matija Bećković, nije bio među njima.
– Bećković je zamolio da se odmah poslije kulturno umjetničkog programa pred školom u Stričićima vrati u Banjaluku, jer je imao obaveza u Udruženju književnika Republike Srpske. Da je zatražio da posjeti Kočićevo ognjište bila bi to neprijatna situacija – kaže za Srpskainfo jedan od saradnika na organizaciji zbora.
Podsjećamo, ranijih godina se na Kočićevom ognjištu na dan zbora održavao kulturno umjetnički program, besjede su tu držali dobitnici Kočićeve nagrade, a i nagrada “Zmijanče” za najbolji literarni rad učenika osnovne škole, dodjeljivana je na ognjištu.
Na Kočićevom ognjištu nalazi rodna kuća Petra Kočića, tačnije, replika piščeve rodne kuće, te još nekoliko objekata, koji oslikavaju način života na Zmijanju u doba Kočićevog djetinjstva.
U kući postoji bogata muzejska zbirka, koja uključuje i Kočićeve fotografije, a jedan od objekata može poslužiti i kao učionica ili radionica za seminare.
Posljednjih godina se naveliko govori o tome da je Kočićevo ognjište “muzej na otvorenom, koji više neće živjeti samo tokom Kočićevog zbora”.
Ali, ispostavilo se da je muzej na otvorenom, ustvari, zatvoren, čak i na dan zbora i da je Kočićevo ognjište, prvi put otkad postoji, u programu Kočićevog zbora nije ni spomenuto.
Zbog čega se desila ova ujdurma?
Razloga je više, a presudno je to što je ovogodišnji zbor organizovan na “brzu ruku”, za samo 15 dana, i što je Kočićevo ognjište svačije i ničije, ili, kako bi rekao sam Kočić, “ni Davidovo, ni carsko, ni spahijsko”.
Kočićevo ognjište je “vlasništvo” Grada Banjaluka i dato je na upravljanje gradskoj Turističkoj organizaciji, a muzejska zbirka je djelo Muzeja Republike Srpske, odnosno kustosa etnologa Vladimira Đukanovića.
– U pitanju su vrijedni muzejski eksponati, zato je Kočićevo ognjište zaključano. Kada se najavi neka posjeta, ili ekskurzija, ognjište se otključa i obezbijedi se vodič. Na dan Kočićevog zbora nikakva posjeta nije najavljena – kaže sagovornik Srpskainfo.
Takođe, nа иницијативу локалног СНСД-овог člana Радa Божића Влада je преотела од Gрада организацију Кочићевог збора и направила скандал. Док је Град организивао Кочићев због претходних година све је функционисало како треба.
Isto tako, Turistička organizacija nema novca da bi angažovala osobu koja će stalno dežurati u Stričićima. Jedan mještanin je angažovan da povremeno pokosi dvorište i uradi slične poslove. Kod njega je jedan ključ, a drugi je u kancelarijama Turističke organizacije u Banjaluci.
Na dan ovogodišnjeg zbora, kad su se iznebuha pojavili “zainteresovani posjetioci”, niko nije imao ključ. Ustvari, imao ga je mještanin kosac, ali u zboračkoj gužvi i gunguli niko ga nije mogao naći. A možda ga nisu ni tražili.
Interesantno je da je direktorka Turističke organizacije Banjaluka, Dragana Vukliš, bila jedna od 22 člana Organizacionog odbora 59. Kočićevog zbora, koji je imenovan 8. avgusta, dvije nedjelje prije početka manifestacije.
Ali, iznenadno imenovanje ju je zateklo dok je bila na godišnjem odmoru. Uostalom, i ministarka prosvjete i kulture RS Željka Stojičić je otišla na odmor dan nakon što je imenovana za predsjednicu Organizacionog odbora i vratila se 5 dana prije početka zbora.
– Bilo bi nefer za sve kriviti Turističku organizaciju. Predstavnica TOBL je, u ime direktorke, prisustvovala sjednicama Organizacionog odbora i pitala je šta je zadatak Turističke organizacije, ali niko nikad nije spomenuo Kočićevo ognjište, niti je posjeta tom lokalitetu bila predviđena protokolom – kaže sagovornik Srpskainfo.
Sve u svemu, tek je nedjelju, 25. avgusta, kad su se zborištem smjenjivali šatorska muzika, rika bikova i govori političara, organizatorima sinulo da bi bilo dobro da neko otključa Kočićevo ognjište, za one malobrojne koji su htjeli da vide u kakvom je ambijentu veliki pisac odrastao.
Navodno, ministar Selaković nije bio razočaran što nije mogao ući u Kočićevu rodnu kuću, ili to bar nije pokazao. Prošetao je dvorištem, razgledao eksterijer, i otišao svojim poslom.
Tako je 59. Kočićev zbor, kažu, završen kako je i planirano i bez “ozbiljnijih problema”.
