Rad vlade je dostupan javnosti.
Ovako glasi član zakona koji se tiče svih izvršnih vlasti na teritoriji BiH, a on podrazumijeva da odluke, zaključci, stavovi, zakoni o kojima se raspravlja na sjednicama uvijek budu dostupni kako novinarima, tako i građanima, jer se radi o pitanjima koja su od opšteg javnog interesa.
Međutim, svaka od vlada u BiH, bila to ona u Republici Srpskoj, Federaciji BiH, Savjet ministara BiH ili kantonalna, nerijetko koriste i drugi član zakona koji se takođe tiče javnosti rada, a to je da se može donijeti odluka da se neka pitanja mogu čuvati kao tajna ili se mogu staviti na raspolaganje tek po isteku određenog vremena.
Ovo je dalo mogućnost izvršnoj vlasti širom BiH da bukvalno upravlja javnim mjenjem, jer obično nakon sjednica vlada uslijede “dirigovana” saopštenja, pres-konferencije ministara koji pričaju o pitanjima koja u datom trenutku nisu goruća, a nerijetko se dešava da u saopštenjima uopšte ne budu objavljeni svi detalji sa sjednica, pa ih javnost sazna tek kasnije.
Sjetimo se samo da je Vlada Republike Srpske usvojila Zakon o NVO, a da niko nije ni bio upoznat da se to pitanje nalazi na dnevnom redu sjednice, niti se tačno znalo kada će sjednica biti održana.
Pored toga, vlada može odlučiti i da sjednica bude otvorena za javnost, ali je to daleko čak i od rijetkog.
Sagovornici “Nezavisnih novina” smatraju da bi trebalo uvesti praksu da sjednicama izvršne vlasti mogu prisustvovati bar novinari, kako bi imali uvid u njihov rad.
Ovakva praksa je zastupljena na sjednicama parlamenata u BiH, koje idu uživo, pa javnost istog trenutka zna da li se nešto “kuva”.
“Prva Vlada RS u kojoj je bio Milorad Dodik, sada aktuelni predsjednik Republike Srpske, a to je bilo 1997-1998. godine, bila je otvorena za javnost, novinari su mogli da prisustvuju tim sjednicama. Naravno, pojedine tačke i tada su bile zatvorene za javnost, ali su novinari mogli da prisustvuju, da vide kako koji ministri u izvršnoj vlasti glasaju, kako obrazlažu svoje prijedloge, kako cijela Vlada RS glasa”, prisjeća se Siniša Vukelić, novinar i urednik portala Capital.ba.
Danas, nastavlja on, ne samo da navedeno nije moguće, već se nakon sjednica ne održavaju ni redovne konferencije za novinare.
“Dobijamo štura saopštenja, u kojima se, po izboru ljudi koji rade u Birou za informisanje, obrade samo najbenignije teme i to se prepišu obrazloženja zakona. A ono što interesuje javnost, što je zanimljivo, niko ne objašnjava novinarima. Takođe, na pres-konferencijama koje su izuzetno rijetke ne izlazi premijer redovno, ne održavaju se više ni sedmične konferencije, kao što je to bilo prethodnih godina. Dakle, vidimo jedan rapidni pad transparentnosti izvršne vlasti”, navodi Vukelić.
Dodatan problem, tvrdi u razgovoru za “Nezavisne novine” jeste i to što novinari više ni na upit ne mogu dobiti materijale koji su usvojeni na sjednicama Vlade RS.
“A onda imamo i to da pomenuti premijer izbjegava novinarima odgovoriti na pitanja čak i kad izađe na konferenciju. To je zaista sramotno, premijer i ministri treba da stanu pred javnost i iznesu svoje stavove i mišljenja. Bježanje od javnosti znači ili da ste nešto krivi ili da smatrate da javnosti ne trebaju objašnjenja. Ako ne možete to da radite, izađite javno i recite da ne možete da se nosite sa pritiskom i da dobijemo novog predsjednika vlade ili nove ministre”, naglašava Vukelić.
Sa druge strane, Branimir Galić, novinar RTV Herceg-Bosne, smatra da je normalno da se sjednice i Savjeta ministara BiH i entitetskih vlada održavaju iza zatvorenih vrata. Međutim, u daljem, i on je saglasan da se problem ogleda u tome šta se nakon tih sjednica plasira u javnost, kao i tome što se novinarima ne dopušta da budu dovoljno informisani. E, tu, kako kaže, radi politika.
“Manjak transparentnosti događa se i zbog toga što je politički sustav u BiH umnogome nalik na partitokraciju te lideri političkih stranaka imaju ključne uloge u procesima bez obzira na to što možda nikako nisu po dužnosti uključeni u rad entitetskih vlada ili Vijeća ministara. Sve ‘krupne’ stvari dogovaraju se na sastancima stranačkih vodstava i onda čelnici vlada i ministri jednostavno nerado govore o suštini onoga što se događa iza zatvorenih vrata”, kaže Galić za “Nezavisne”.
Govoreći iz ličnog iskustva, problem loše komunikacije na relaciji vlada i novinari, on vidi i u određenim postupcima pojedinih medija, jer kako kaže, neki svjesno i planski plasiraju određene pikanterije ili nesuglasice u izvršnoj vlasti.
Damjan Ožegović iz “Transparensi internešnela u BiH” navodi da se u BiH ne ispunjava ni trenutni okvir koji je pogodan za minimum transparentnosti, tako da neka puna otvorenost i javnosti rada trenutno djeluje samo kao daleka budućnost.
Poređenja radi, u Hrvatskoj i Crnoj Gori, sjednice vlade su otvorene za javnost i svi zainteresovani mogu da ih prate uživo putem vladine stranice i YouTubea. U Srbiji još nema prenosa uživo, kao ni u Sloveniji i Sjevernoj Makedoniji, gdje se zna desiti da pojedina pitanja ne ugledaju odmah svjetlo dana po okončanju sjednice.
Na primjer, u Češkoj i Estoniji nakon svake sjednice vlade održava se pres-konferencija.
