Čim se ispostavi da neki bjegunac od pravde iz BiH pronađe utočište u susjednoj zemlji, prvo pitanje koje se nameće glasi da li ima državljanstvo te države jer iskustva pokazuju da je ono često dovoljno jak argument da ne bude izručen.
Teško je i pobrojati sve takve slučajeve koji su zabilježeni u proteklim godinama, a da paradoks bude veći – još više smo se možda u istom tom periodu naslušali izjava zvaničnika koji, najkraće rečeno, poručuju da je “regionalna saradnja na suzbijanju svih oblika nezakonitosti dobra”.
Koliko je “dobra” pokazuje i slučaj Zorana Galića… U BiH je drugi čovjek Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i nekadašnji prvi čovjek Granične policije (GP) BiH označen kao bjegunac, dok mu je Hrvatska, bar u ovom momentu, dala status slobodnog građanina.
Galić je trebalo da bude uhapšen početkom prošlog mjeseca jer se našao na meti akcije “Kings” pošto je osumnjičen da se o zakon ogriješio dok je bio na čelu GP. Dok je odbjegli visokorangirani policijski zvaničnik tvrdio da je na liječenju u susjednoj državi, bh. pravosuđu je trebalo nekoliko sedmica da za njim raspiše centralnu i međunarodnu potjernicu.
Kada se to desilo, ispostavilo se da su, bar trenutno, uzalud raspisane jer je sud u Splitu donio odluku koja je, čini se, malo koga iznenadila: odbio je da odredi istražni pritvor Galiću, tako da on neće biti isporučen BiH.
U praksi to znači da se u neobranom grožđu našlo Tužilaštvo BiH, baš kao što i pravosuđe Srpske ima sličan žulj, ali sa drugim akterom. Odbjeglom Ivici Miškoviću (65), koji je u Osnovnom sudu u Banjaluci osuđen za pedofiliju, a onda pobjegao iz sudskih prostorija i prebjegao u Hrvatsku, slijedi drugostepeni postupak u Srpskoj, ali to suštinski malo šta znači jer je on slobodan čovjek u Zagrebu. Pokušalo je ovdašnje pravosuđe da Miškovića vrati u Banjaluku, ali uzalud.
“Osnovni sud u Banjaluci je preduzeo sve mjere u skladu sa Zakonom o Krivičnom postupku, odnosno protiv navedenog lica je zatraženo izručenje putem Ministarstva pravde BiH te su na taj način iscrpljene pravne mogućnosti koje je sud imao na raspolaganju”, rečeno je ranije za “Nezavisne novine” iz Osnovnog suda u Banjaluci.
Ali, nisu ni Galić ni Mišković usamljeni… Sjetimo se, recimo, nekadašnje sutkinje Opštinskog suda u Sarajevu Lejle Fazlagić, koja je godine provela u bjekstvu u Hrvatskoj, ili čelnika FK Dinamo Zdravka Mamića kojeg potražuje Hrvatska, a on je u BiH slobodan građanin.
Denis Hadžović, predsjednik Centra za sigurnosne studije, kaže da se, nažalost, sporazumi zloupotrebljavaju od strane pojedinih država, odnosno nema implementacije, kako je to dogovoreno.
“Nažalost, imamo onih koji mogu bježati od pravde. Države ne ispunjavaju svoje obaveze. Na tome bi se, prema mom mišljenju, moralo poraditi”, naglasio je Hadžović za “Nezavisne novine”.
Novinar Uroš Vukić kaže da je primjer odbjeglog Miškovića u Hrvatsku najbolja slika i prilika zloupotrebe dvojnog državljanstva, odnosno propisa iz oblasti izručivanja.
“Taj čovjek je u Banjaluci osuđen za pedofiliju, a sada slobodno hoda Zagrebom, što je vrhunac paradoksa. Naše pravosuđe tvrdi da je uradilo sve što je moglo s ciljem njegovog izručenja, te da su iscrpili sve pravne mogućnosti. Dakle, propisi su očigledno na strani takvog čovjeka. Zdrav razum kaže samo jedno – takvi propisi se moraju mijenjati”, ističe Vukić.
