Počeli su dobro pa se vratili starim navikama iz prethodnih godina. Ovo je u najkraćem opis rada Savjeta ministara BiH u prethodnih godinu i po dana.
A počelo je zaista dobro… Tri mjeseca nakon izbora vladajuća struktura koju čine SNSD, HDZ BiH i “trojka” dogovorila je formiranje izvršne vlasti, što je bio rekordni rok, i pred sebe postavila velike prioritete poput pristupnih pregovora ka Evropskoj uniji (EU), reformske zakone o pravosuđu, izborima…
Ka EU se zaista i krenulo, ali onda ubrzo i stalo, jer paket od 14 zakona još nije “raspakovan” zato što se vladajuća koalicija ne može ili ne želi dogovoriti.
I dalje se blokiraju određene stvari, nekad zbog takve banalnosti koja je ljudskom mozgu nezamisliva (poput priče o helikopteru) pa javnost koja prati šta se sve dešava ne može da se ne zapita da li je sve to smišljeno ili se ministri “ne mogu gledati”.
Početak mandata aktuelnog Savjeta ministara BiH bio je, prema riječima Danijala Hadžovića, novinara i politikologa, optimističan sa jedne strane, ali i previše euforičan sa druge, naročito kada su u pitanju stranke koje čine “trojku”.
“Zbog promijenjene geopolitičke situacije, zbog rata u Ukrajini, za BiH su se otvorila vrata i kandidatskog statusa za Evropsku uniju, početka pregovora, sprovođenja reformi. I dok su stranke ‘trojke’ pa i HDZ vrlo euforično tome pristupili, vidjeli smo da je SNSD bio puno skeptičniji i da se na kraju desilo to da je SNSD paket reformi koje je trebalo sprovesti i reformsku agendu uslovljavao nekim banalnim stvarima, te da su kao i u prethodnim sazivima Savjeta ministara BiH koristili cijelu situaciju da ucjenjuju, da u čitav evropski paket svrstavaju i zahtjeve i politike koje se i ne traže od BiH, poput toga da otvore pitanje državne imovine, da izbace strane sudije iz Ustavnog suda BiH i to je dovelo do toga da je taj evropski put usporen i da nakon vremena vrlo blagog pomaka koji se desio usvajanjem ona tri zakona BiH na tom evropskom putu ne napreduje”, smatra Hadžović.
A ako se po određenom pitanju i postigne dogovor, što se dešavalo mnogo češće nego prethodnih godina, onda se pojavljuje četvrti igrač, koji blokira zakone, rješenja, odluke ili slično. Naravno, riječ je o SDA.
“Takav je slučaj bio i nedavno, kada su preko svojih kantona blokirali usvajanje reformske agende. BiH je, nažalost, ostala bez 80 miliona evra u prvoj tranši, a potencijalno možemo ostati bez milijardu evra i to pokazuje glupost domaće politike. Oni zaista nisu zainteresovani da istinski unaprijede živote bh. građana i poboljšaju ovu zemlju i ovo društvo. Jer da jesu, sve te nacionalne i političke razmirice bi ostavili po strani, a ispunjavali bi uslove koje zahtijeva EU”, kaže Hadžović, koji godinu i po dana rada Savjeta ministara ocjenjuje neuspješnim.
“Od jedan do pet – dao bih im dva minus. Ali, s druge strane, ohrabruje da je nakon godina stagnacije učinjen minimalan pomak, makar načelno se uspjela pokazati neka dobra volja da se ide ka EU. Međutim, kada dođemo u praksu, pojedini politički faktori, prije svih tu mislim na SNSD i njegove koalicione partnere iz Republike Srpske, pokazuju da njima nije iskreno stalo do toga. Mislim da tu treba da postoji veći pritisak od samih građana iz Srpske”, rekao je Hadžović za “Nezavisne novine”.
Dobro upućeni u rad izvršne vlasti u BiH naglašavaju da sve ide ka tome da se vraćamo u period prethodnog Savjeta ministara, koga su obilježile neviđene blokade.
“Rezultat je to različitih iskušenja i pritisaka, ponajprije onih koji nemaju veze s ovim tijelom, ali utiču na rad Vijeća ministara. Od nametanja izmjena Izbornog zakona, novih sankcija dužnosnicima RS do međusobnih prepucavanja oko svega, pa čak i oko angažiranja letjelica”, kaže Zoran Krešić, novinar “Večernjeg lista” u BiH.
Podizanje napetosti, kakve u bliskoj nam prošlosti nije manjkalo, rezultat je, smatra Krešić, činjenice da stižu lokalni izbori.
“Tada ponovno prevladavaju teme koje se svode na srbovanje, bošnjakovanje i hrvatovanje”, rekao je Krešić za “Nezavisne”.
Adnan Huskić, politički analitičar, kaže da je teško biti gori od prethodnog saziva Savjeta ministara, koji se na kraju pretvorio u borbu između koalicionih partnera što imenovanjima, što institucijama.
“Ovo je sada definitivno drugačije, s tim da se mora uzeti u obzir to da svoja očekivanja zaista moramo prilagoditi realnosti. A ona su takva da čim određena stvar iziskuje široki konsenzus, dakle gdje god imate toliki broj aktera koji imaju mogućnost da ulože veto, jasno je da politike koje izbacujete ne mogu biti optimalne.
Ali ovdje se radi o potrebi za stvaranje povjerenja među političkim akterima, koje se, nažalost, kod nas ne stvara ili se ne koristi ova mogućnost dovoljno i ponovo treba da se vratimo onom razgovoru šta su stvari u vezi s kojima se možemo dogovoriti, jer sve je bolje osim potpune paralize na državnom nivou”, smatra on.
Ističe i da građani nerijetko ne osjete kolika je disfunkcionalnost na državnom nivou jer postoje krize i na nižim nivoima vlasti, od entiteta, kantona, do opština.
