– Utisci su prelepi. Jako mi je lepo u Republici Srpskoj, posebno u Banjaluci, gde sam imala priliku da vidim svašta. Sa novim i starim prijateljima obišli smo reku Vrbas, išli smo na Banj brdo, posetili smo lokalni konjički klub, kupali se na gradskom bazenu, išli na kuglanje. Jednostavno, naši domaćini su se maksimalno potrudili da nam svaki minut bude ispunjen – kazala je Markovićeva, kojoj se probudila želja da danas-sutra možda nastavi školovanje u gradu na Vrbasu, gdje je stekla novu drugaricu, Banjalučanku Lanu Ličinu.
Lana kaže da joj je vrijeme provedeno sa Anđelinom i ostalim prijateljima sa Kosova neprocjenjivo.
– Šetale smo, pričale o djetinjstvu, gledale fotografije i mnogo se smijale. Razmijenile smo brojeve telefona, jer planiramo da ostanemo u kontaktu i, naravno, što prije ponovo da se vidimo – istakla je Ličina.
Iz Kosovske Mitrovice u Banjaluku zajedno sa Anđelinom došla je i trinaestogodišnja Sara Dedić, koja je bila smještena kod porodice Čeliković.
– Za svoju drugu porodicu imam samo reči hvale. Jako su divni i jedva čekam novi susret sa njima – kazala je Dedićeva.
Smijeh i zabava
Za nastavnicu muzičke kulture u banjalučkoj Osnovnoj školi “Branko Ćopić” Irenu Ličinu protekli dani su, priča, bili u znaku smijeha, zabave, dječje vriske, prirode, hrane, porodičnog druženja i uspomena.
– Prvi put sam učestvovala u ovoj priči. Bila mi je čast i zadovoljstvo što sam imala priliku da ugostim dijete sa Kosova i priuštim joj slobodu i nešto novo. Srce mi se paralo kada mi je djevojčica pričala šta sve nemaju. Naša djeca ne mogu shvatiti da mališani sa Kosova ne ostaju poslije devet napolju ni kada su sa roditeljima, da se okreću na svaki zvuk i glas – kazala je Ličina.
Dodala je da joj je posebno drago što je uspjela da napravi mali koncert za djecu ispred škole u kojoj radi. Đaci iz Kosovske Mitrovice su, nastavlja ona, takođe ponijeli svoje ručne radove, koje su predstavili na bazaru.
– Zaista jedno predivno iskustvo i kao nastavnika, ali i roditelja, dvije curice, kojima je u goste došla još jedna djevojčica – kazala je Ličina.
Roditelji mališana sa Kosova su, kaže, jako brižni i stalno su bili u kontaktu s njima.
– Kad sam prvi put stupila u kontakt sa roditeljima djevojčice kako bih saznala šta jede, voli, ne voli i slično, majka je odmah rekl: “Nemojte vi njoj da ugađate. Ona je kod kuće izbirljiva o pitanju hrane, ali to ne znači da vi treba da ugađate i pravite samo ono što ona voli…” – ispričala je Ličina.
Marina Čeliković, majka koja već kod kuće ima jednu Saru, ugostila je i Saru sa Kosova.
– Nisam sekunde oklijevala kada su nam iz Sarine škole saopštili prijedlog da ugostimo dijete sa Kosova. Svi zajedno smo se proteklih sedam dana družili. Srce mi je kao kuća kad vidim koliko smo usrećili tu divnu djecu. Naše malo za njih znači puno – kazala je Čelikovićeva.
Direktorica Osnovne škole “Branko Ćopić” u Banjaluci Branka Špirić kazala je da su i ranije sarađivali sa Odborom za pomoć Kosovu i Metohiji, a da su se ove godine prvi put odazvali na poziv da učestvuju u projektu prihvatanja djece.
– Inače, naša škola je bila zadužena za školu “Sveti Sava” iz Kosovske Mitrovice, tako da su 23 učenika došla kod naših đaka, gdje su njihovi roditelji bili domaćini u proteklih sedam dana – kazala je Špirićeva.
Djeca su, prema njenim riječima, bila raspoređena kod porodica, a prethodno su održali roditeljski sastanak te su roditelje upoznali sa aktivnostima koje su predviđene za učenike, ali i sa nekim slobodnim aktivnostima koje su roditelji mogli sami da osmisle za djecu koju su ugostili.
– Roditelji su se rado odazvali ovom pozivu, tako da smo kao škola vodili računa da djeca budu kod svojih vršnjaka, ali i da budu raspoređena prema polu, tamo gdje je domaćin dječak da dječak bude i gost. Inače, učenici su imali obavezne dolaske u zgradu Vlade, gdje je za njih upriličen prijem – istakla je Špirićeva.
Roditelji su uglavnom sami osmišljali posjete nekim banjalučkim znamenitostima i organizovali izlete za tu djecu.
– Uglavnom, sve vrijeme smo bili u kontaktu sa roditeljima. Svi su bili oduševljeni. Djeca su, takođe, bila prisutna na vidovdanskom humanitarnom koncertu ispred Hrama Hrista Spasitelja, gdje je naša škola, inače, bila i jedan od učesnika – naglasila je Špirićeva.
Za školu je ovo bio jedan novi izazov i poduhvat koji je, prije svega, interesantan i lijep.
– Ovo je jedna pozitivna priča sa pozitivnom misijom, gdje se djeca upoznaju, sklapaju trajna prijateljstva, razmjenjuju iskustva i gdje su takođe i roditelji u kontaktu iako se nisu vidjeli lično. Ono što je posebno fascinantno jeste taj prvi susret između vršnjaka, kada su se zaista mogle vidjeti suze radosnice, ushićenje kod domaćina i kod gostiju – kazala je Špirićeva.
Pauza samo jednom
Dodala je da su i ranije, kao škola, imali dosta sličnih aktivnosti, poput humanitarnih vaskršnjih predstava, zatim vidovdanski humanitarni koncert, a možda se rode i neke nove ideje na kulturno-umjetničkom nivou.
Predsjednik Odbora za pomoć Srbima na Kosovu i Metohiji Milorad Arlov kazao je da ovaj, 12. po redu, projekat traje od 2012. godine. Samo jedne godine je, istakao je on, bila pauza i to u vrijeme korone.
– Do sada je u tu priču bilo uključeno više od 8.000 djece u pratnji više od 700 prosvjetnih radnika. U tih 12 godina učestvovalo je više od 40 gradova i opština Republike Srpske i veoma smo ponosni na ovaj projekat koji traje već toliko godina – rekao je Arlov.
Dodao je da je ove godine došlo 600 djece školskog uzrasta, 55 prosvjetnih radnika, a bilo je i 55 djece i mladih sa poteškoćama u razvoju i njihovih roditelja, raspoređenih u 15 lokalnih zajednica.
– Djeca sa poteškoćama su se vratila kućama, a bili su gosti u Centru “Zaštiti me” u Banjaluci. Za njih smo održali humanitarni koncert na kojem je prikupljeno skoro tri hiljade evra. Na koncertu su nastupile tri pjevačke grupe – dvije iz Banjaluke i pjevačka grupa iz Kosovske Kamenice, zajedno sa policijskim orkestrom MUP-a Republike Srpske – kazao je Arlov.
Dodao je da su se ova djeca kući u Kosovsku Mitrovicu vratila srećna, a inače su iz dnevnog centra “Podrži me – 9. januar” koji je izgradila i opremila Republika Srpska.
– Ovim putem pozivam sve one koji žele i koji su u mogućnosti da pomognu, to mogu da urade pa da ga do kraja opremimo. Inače, 18. avgusta je mali jubilej i pet godina od početka gradnje dnevnog centra – naglasio je Arlov.
Djeca su, pojašnjava on, u svim lokalnim zajednicama bila kod svojih vršnjaka.
– Izražavam izuzetnu zahvalnost svim porodicama i lokalnim zajednicama koje su prihvatile djecu. Posebna zahvalnost ide i za Ministarstvo prosvjete i kulture koje stalno podržava sve naše humane projekte i to je jedna izuzetno trajna veza i preteča Svesrpskog sabora. To pokazuje i sam način na koji smo ih dočekali ove godine u Bratuncu kad su došli preko naše legendarne Drine, rijeke koja teče kroz srpske zemlje, preko mosta Bratoljub – kazao je Arlov koji je za Vidovdan planirao da posjeti Kosovo i Metohiju, međutim, ulazak mu je još zabranjen.
Želja mu je bila da bude na Gazimestanu i u Gračanici i da se nakon toga vrati.
– Zahvaljujem i opštini Bratunac koja je ove godine od izuzetne pomoći – upriličili su centralni doček za djecu i bili pokrovitelj centralnog ispraćaja. Naravno, oni nisu jedini. Gradiška deveti put učestvuje u ovom projektu i ona je, od svih 40 lokalnih zajednica koje su pomogle izgradnju dnevnog centra u Kosovskoj Mitrovici, najviše pomogla, a obećali su da će i dalje pomagati – kazao je Arlov.
Prema njegovim riječima, ovaj projekat je trajna veza porodica srpske djece i srpskog naroda iz Kosova i Metohije i Republike Srpske.
– Moj motiv je pomoć srpskom narodu na Kosovu i Metohiji. Pošto sam ja izbjeglica i prognan sam iz Hrvatske 1995. godine sa porodicom, osjetio sam na svojoj koži projekat Zapada koji je pomogao Hrvatskoj u njenim namjerama. Kad sam prvi put 2008. godine bio na Kosovu i Metohiji, osjetio sam da je u pitanju isti projekat protjerivanja Srba. Nažalost, bojim se da će uspjeti – u Hrvatskoj jesu, a ja bih želio da na Kosovu i Metohiji ne uspiju – i mi na ovaj način pomažemo koliko možemo – ispričao je Arlov.
To je, nastavlja on, njegov pravi motiv za pomoć srpskom narodu koji već 25 godina mnogo pati i nema pravu slobodu.
– To potvrđuju ovih dana i prosvjetni radnici i djeca, da nemaju pravu slobodu kretanja. A i ova zabrana ulaska je isto tako narušavanje, po međunarodnim konvencijama, prava na slobodu kretanja ljudi, da nekome zabraniš bez nekog valjanog razloga da uđe na neku teritoriju. Motiv je, dakle, pomoć srpskom narodu, njegovom opstanku. Oko 140 puta sam bio dolje i svaki put sam vidio muku i jad, skrušenost i zaranjanje u sebe, a ovakvo stanje posebno je izraženo u posljednje dvije godine – istakao je Arlov.
Svaka lokalna zajednica je, kaže, organizovala izlete, posjete pravoslavnim hramovima, u sva ona mjesta koja su istorijski bitna za određenu lokalnu zajednicu.
– Imali su druženja, zajedničke izlaske sa domaćom djecom. Obilazili su gradove i opštine, bili su, takođe, i u zgradi Vlade Republike Srpske. Prijedor djecu vodi na Kozaru, organizovan je obilazak Gradine. Djeca su u svakom mjestu gdje su bila smještena sedam dana imala priliku da upoznaju Republiku Srpsku i humane ljude koji ovdje žive i vjerujem da će na Kosovo i Metohiju otići sa nezaboravnim uspomenama i bogatiji za jedno veliko drugarstvo – kazao je Arlov.
Mnogima to prijateljstvo, kaže, traje i dan-danas, te vjeruje da od svih ovih 8.000 hiljada djece koja su prošla kroz projekat, najmanje tri ili četiri hiljade su u neprestanom kontaktu sa porodicama koje su ih svojevremeno primile i ugostile.
– Posjećuju se na krštenjima i svadbama, idu zajedno na ljetovanja… Mnoga djeca su poželjela da ostanu u Republici Srpskoj. Koliko je ovaj naš projekat valjan, dokaz je i to što su mnogi srednjoškolci iz Gračanice, Kosovske Mitrovice i Gnjilana tražili da se vide sa mnom uz zahtjev da matursko putovanje provedu u Republici Srpskoj zato što su nekada učestvovali u ovom projektu. Nisu htjeli nigdje da idu, ni u Srbiju, ni u inostranstvo – i to nije mali broj, najmanje desetak srednjih škola, željeli su da putuju u Republiku Srpsku – rekao je Arlov.
Isto tako, jedna porodica iz Banjaluke željela je da, otkriva on, odškoluje u Banjaluci jedno dijete sa Kosova i Metohije, potpuno da vodi brigu o njemu. To je ogroman humani gest i ima mnogo takvih primjera.
– Međutim, iako na Kosovu i Metohiji srpske porodice imaju mnogo djece i to je svakako božiji dar, svaka porodica se teško odriče svog djeteta i teško im je da ga puštaju negdje tako daleko – kazao je on zahvalivši svim gradovima i opštinama na gostoprimstvu.
Ministri
Ministarka prosvjete i kulture RS Željka Stojičić zajedno sa ostalim ministrima bila je domaćin za više od 350 učenika sa Kosova i Metohije koji su sa nastavnicima i direktorima boravili u Srpskoj u okviru programa “Spojimo djecu Kosova i Metohije i Republike Srpske”, a u organizaciji Odbora za pomoć Srbima sa Kosova i Metohije. Prijemu je prisustvovao i generalni konzul Srbije u Banjaluci Miloš Vujić.
