Iako su odbornici Narodnog Fronta Jelene Trivić tvrdili kako žele najbolje za Grad i kako se bore protiv režima, potpisi na papiru kojim se traži sjednica Skupštine grada rekli su puno više od riječi i praznih želja.
Jedino Dijana Ješić i Nemanja Kondić (oboje preletači), a sada perjanice Narodnog Fronta, te odbornici SNSD-a izuzev Marinka Umičevića nisu podržali dokument kojim se traži sjednica gradske skupštine. Ovim su, zapravo, stavili tačku na nagađanja s kim rade i kome “drže stranu”.
Inicijativu su potpisali odbornici Dragan Milanović, Jovo Savanović, Smiljana Babić Moravac, Krsto Golijanin, Saša Kondić, Neven Stanić, Milko Grmuša, Dragan Banjac, Đuro Čubrilović, Slobodan Stanić, Darko Milošević, Saša Lazić, Aleksandar Petković, Dragan Strika, Marinko Umičević, Nikola Vukčević, Milenko Rosić i Željko Amidžić.
Predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić više se i ne trudi da prikrije mržnju prema Stanivukoviću, jednako kao i Đajić. Sasvim je sigurno da je upravo mržnja pokretač svega što rade pod krinkom “spasa Banjaluke” sa samo jednom namjerom – da uvedu Banjaluku u potpunu blokadu.
Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković je i bez njihovih odbornika dobio podršku za inicijativu zakazivanja nastavka vandredne sjednice Skupštine sa samo jednim ciljem – da preostali problemi konačno budu riješeni. Očekivano, predsjednik Skupštine Ljubo Ninković čak i u takvim uslovima pokušava da “kupi vrijeme” te je sjednicu zakazao tek za 1. februar umjesto za četvrtak kako je traženo.
I Trivićeva i Đajić pretenduju na Banjaluku, ali njihove šanse su nikakve, dok je simbioza riječ koju ne vade iz usta ono što ih najbolje opisuje. Zaslijepljeni mržnjom nisu ni primijetili da su inicijativu za nastavak sjednice i prevazilaženje nastalih problema podržali svi osim njih. Pa će tako vjerovatno i njihova želja za blokadom Banjaluke ostati samo još jedan pusti san.
