Život Vanje Savanović (49) iz Banjaluke do 2013. godine tekao je uobičajeno. Uobičajeno za trudnicu, koja pored jednogodišnjeg sina Strahinje, jedva čeka da mali Aljoša dođe na svijet.
Sedmi je mjesec i pored redovnih ljekarskih kontrola vezanih za trudnoću, stižu vijesti koje niko ne želi da čuje. Sa bebom je sve u redu, ali mora na prijeveremni porođaj, jer sa njom nije testovi su potvrdili leukemiju.
“Leukemija je dijagnostikovana početkom 2013. u trudnoći sa drugim djetetom, a starije je imalo godinu dana. Imala sam transplantaciju koštane srži i bila dobro nekih četiri-pet godina, ali se bolest ponovo vratila. U planu je druga, blaža transplantacija u dogledno vrijeme, ako sve bude kako treba, budući da sam trenutno na VMA u Beogradu, gdje se liječim već mjesec dana i od poboljšanja krvne slike zavisi moj odlazak kući”, govori Vanja za “Blic“.
Iza ovog “ako sve bude kako treba” krije se lavovska borba majke, kroz koju joj je podršku pružao suprug, koji je, nažalost, preminuo u decembru. Dječaci vedri i pozitivni daju joj snagu da nastavi dalje i po treći put pobijedi neprijatelja i postane – čudo.
“Sa njima su moji roditelji. Odlično su organizovani, ispunjavaju obaveze, u školi su odlični, idu na košarku i uče jezike. Ono što je najbitnije jeste da su djeca zdravog duha, vesela i pozitivna. Pošto se mama liječi već godinama, ovo je za njih još jedan mamin odlazak, kako kaže stariji sin, ‘da me poprave’. U svemu ovome psiha igra veliku ulogu, psiha je čudo! Nastojim da upravljam bolešću, a ne ona sa mnom. Jaka sam i stabilna psihički, Bog nam daje onoliko koliko možemo da izdržimo”, kaže Vanja, profesorka njemačkog jezika i književnosti.
Pored svih nedaća koje su je snašle Vanja je skromna žena. Ne treba joj kaže ništa, osim dvije stvari. Krvi i trombocita bez kojih ne smije i na koje ne može da čeka, tokom terapije i kasnije, nakon transplantacije.
Osim toga, Vanja je sama u Beogradu i ne poznaje nikoga. Nema prijatelje koji bi podijelili njen apel, odvojili sat vremena i odazvali se upomoć.
“Nadam se da je ovo još jedna šansa i još jedna borba iz koje ću izaći kao pobjednik. Tolika pozitivna energija mi daje snagu da istrajem u nečemu što nimalo nije lako. Želim da živim, želim da se vratim mojim dječacima koji me čekaju, a predaja nije opcija! Kažu u ovakvim slučajevima, 50 posto je do pacijenta, a 50 do doktora. Ja znam da sam svoje ispunila”, iskrena je ova hrabra žena.
Kako možemo da pomognemo Vanji?
“Vanji će u narednim mjesecima biti potrebni davaoci krvi i trombocita. Za jednu dozu trombocita potrebno je šest davalaca. Ako znamo da se krv može davati na tri mjeseca onda – izračunajte sami koliko je to ljudi. Na VMA, za razliku od svih drugih institucija u Srbiji, krv i trombocite mogu dati i oni koji nemaju prijavu prebivališta i državljanstvo. Potrebna je krvna grupa A, rh faktor je nebitan. Transfuziološka služba te ustanove je shvatila da ova porodica nema nikoga u Beogradu i izašla je u susret molbi da ukoliko bude moguće napravi zamjenu. Tako da u obzir dolaze i druge krvne grupe”, objašnjava Jelena Ivanović iz Udruženja pacijenata za pomoć oboljelim od akutnih leukemija LEUKA.
Ukoliko je prošlo dvije nedjelje od vakcinacije protiv korona virusa ili dvije nedelje od negativnog testa poslije preležanog Kovida sa blažim simptomima, možete da pomognete Vanji.
Ako ste Kovid preležali sa težom kliničkom slikom i upalom pluća, krv je moguće dati poslije tri mjeseca.
Za žene nije važno da li su rađale, niti koliko godina imaju, samo je potrebno da se jave Jeleni na broj telefona +381 63/30-99-59 radi upućivanja na transfuziološku službu.
Vanja i njeni dječaci će vam večno biti zahvalni.
